Iako je tužena osporavala način obračuna prekovremenih sati ističući da nije moguće svaki odrađeni sat preko redovnog fonda radnih sati računati kao prekovremeni rad, ne uzimajući u obzir sate odmora, pripravnosti i drugo prvostupanjski sud je smatrao kako je način obračuna radnih sati istaknut u tužbama sukladan odredbama mjerodavnog Kolektivnog ugovora. Županijski sud u Splitu potvrđivao je odluke prvostupanjskog suda.
Protiv županijskih presuda Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je podnijelo izvanredne revizije temeljem čl.  382. st. 2. t.  2. ZPP-a ističući pravno pitanje može li se taj ostali rad preko ostvarenih 40 sati rada tretirati prekovremenim radom u smislu relevantnih zakonskih propisa te kolektivnog ugovora i tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene kolektivnog ugovora ali i dotadašnje sudske prakse.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je prihvatio pravno shvaćanje državnog odvjetništva i u većem broju predmeta prihvatio revizije tužene, ukinuo presude Županijskog suda i Općinskog suda u Splitu te predmete vratio na ponovno suđenje. Ukupna vrijednost tužbenih zahtjeva koji se odnose samo na glavnicu u predmetima u kojima je Vrhovni sud prihvatio revizije iznosi ukupno 1,344.087,00 kuna te 217.636,00 kuna parničnog troška, bez zakonske zatezne kamate.
Dodajemo da se pred Vrhovnim sudom Republike Hrvatske još uvijek nalazi veliki broj predmeta ove vrste u kojima je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu izjavilo izvanredne revizije pa se očekuje kako će o njima odlučiti na isti način.