Općinsko državno odvjetništvo u Bjelovaru Ispitano jedanaestero osumnjičenika
Postoji osnovana sumnja da su od travnja 2013. godine pa nadalje u Bjelovaru; zajedno i po prethodnom dogovoru; prvoosumnjičeni, drugoosumnjičeni, desetoosumnjičeni i jedanaestoosumnjičeni; u namjeri pribavljanja znatne nepripadne materijalne dobiti; dogovorili da će prvoosumnjičeni i drugoosumnjičeni pronalaziti razne osobe koje bi pri trgovačkim sudovima u Bjelovaru i Varaždinu osnivali jednostavna društva s ograničenom odgovornošću a u kojima bi te osobe bile direktori.
Jedanaestoosumnjičeni bi osiguravao novac potreban za troškove osnivanja tih društava, a sve kako bi kod raznih mobilnih operatera u ime tih trgovačkih društava zasnivali pretplatničke odnose kojima se ostvaruje pravo na povlaštenu kupnju mobilnih telefona. Istovremeno je znao da društva neće podmirivati preuzete obveze te da se mobilni telefoni neće koristiti za potrebe društva, već da će ih desetoosumnjičeni prodati, a dobiveni novac će međusobno podijeliti. Prema opisnom su drugoosumnjičenik i prvoosumnjičenik pronašli ostale osumnjičenike koji su osnovali oko 35 jednostavnih društava s ograničenom odgovornošću te kod raznih mobilnih operatera zasnivali pretplatničke odnose i kupovali mobilne uređaje (njih oko 180) koje je desetoosumnjičeni prodavao, a novac su međusobno dijelili. Mobitele su oglasili na internetskoj stranici prodaje i prodali te pribavili nepripadnu materijalnu dobit u točno neutvrđenom iznosu, ali svakako većoj od 60.000,00 kuna.
Nakon ispitivanja, ovo je državno u odnosu na sedmero osumnjičenika donijelo odluku o puštanju na slobodu, dok je u odnosu na četvero osumnjičenika 19. rujna 2014. stavljen prijedlog sucu istrage za određivanje istražnog zatvora zbog postojanja osobitih okolnosti koje bi upućivale na opasnost da bi puštanjem na slobodu osumnjičenici mogli ponoviti kazneno djelo. Sudac istrage Županijskog suda u Bjelovaru je 19. rujna 2014. donio rješenje kojim je protiv trojice osumnjičenika (1978., 1991., 1984.) odredio istražni zatvor temeljem čl. 123. st. 1. točki 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku, dok je u odnosu na jednog osumnjičenika (1974.) odbio taj prijedlog slijedom čega će državno odvjetništvo u zakonskom roku podnijeti žalbu.