Optužnim prijedlogom okrivljenicu se tereti da je od 2003. do 2. veljače 2006. u Splitu i Rogoznici; u cilju pribavljanja protupravne imovinske koristi nakon što joj je njena baka K. S. 8. rujna 1997. formalno darovala stan u Rogoznici uz uvjet da brine o njoj i otkupi joj stan od Republike Hrvatske; tek 2003. godine zatražila upis prava vlasništva na svoje ime a sve kako bi onemogućila oštećenu K. S. da raspolaže stanom budući da je oštećena K. S. 2003. godine najavila da će stan darovati susjedu, koji je u međuvremenu preuzeo cjelokupnu skrb o njoj, i budući da okrivljena K. D. nikad nije ušla u posjed stana niti se brinula za oštećenicu te nije plaćala rate za otkup stana.
Oštećena K. S. je pokrenula spor protiv okrivljene radi poništenja istog Ugovora i brisanja njenog prava vlasništva, a okrivljena K. D. je tijekom te parnice početkom 2006. godine,  koristeći okolnost da je u zemljišnim knjigama bila upisana kao vlasnica; a kako bi prodala isti stan; lažno prikazala kupcu A. D. da je isključiva vlasnica zatajivši mu da se vodi spor radi brisanja njenog prava vlasništva. Kada joj je kupac povjerovao, okrivljena je sklopila s njim ugovor o kupoprodaji stana pri čemu joj je isplatio 40.000,00 eura, a potom se i uknjižio kao vlasnik. Nakon toga je Općinski sud u Šibeniku povodom tužbe oštećene K. S. pravomoćnom presudom od 9. veljače 2009. poništio Ugovor o darovanju sklopljen 8. rujna 1997., dok je povodom tužbe kupca A. D. (radi iseljenja oštećenice) donio pravomoćnu presudu od 10. svibnja 2010. kojom se nalaže iseljenje oštećene K. S. Okrivljena je opisanim za sebe, a na štetu K. S. i A. D. pribavila protupravnu imovinsku korist u iznosu od 40.000,00 eura.