Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu je u svojem optužnom prijedlogu predložilo da se prvookrivljenik N. P. osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i novčanu kaznu u visini od 70 osobnih dnevnih dohodaka, a da se prema drugookrivljenici S. S.  primijeni uvjetna osuda, na način da joj se izrekne kazna zatvora u trajanju od osam mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko okrivljenica u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo. Predložilo je i da se od oboje okrivljenika oduzme imovinska korist ostvarena kaznenim djelom.

Općinski kazneni sud u Zagrebu u presudi je prema oboje okrivljenika primijenio uvjetnu osudu, te je prvookrivljeniku N. P.  izrekao kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od pet godina po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, dok je drugookrivljenici S. S. izrekao kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine po pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Kao imovinska korist ostvarena kaznenim djelom, od prvookrivljenika N. P. oduzeto je 100.000,00 kuna, a od drugookrivljenice S. S. 25.000,00 kuna.

Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu uložilo je žalbu na takvu presudu, smatrajući da su okrivljenici preblago kažnjeni, no Županijski sud u Zagrebu odbio je žalbu državnog odvjetnika i potvrdio prvostupanjsku presudu.