Osnovano se sumnja da su 4. studenog 1991. u Bariloviću, kao pripadnici "Skradske čete", protivno Ženevskoj konvenciji i Dopunskog protokola Ženevskim konvencijama, za vrijeme oružanog sukoba između aktivnog i rezervnog sastava JNA i Teritorijalne obrane tzv. SAO Krajine s jedne strane, i policijskih i vojnih jedinica Republike Hrvatske s druge strane; a nakon što je B. E. kao zapovjednik postrojbi smještenih u vojarni Logorište naredio proboj iz vojarne; krenuli u proboj i išli ispred tenkovske kolone u pravcu Logorište–Belajske Poljice–Belaj–Podvožić. Dolaskom u mjesto Podvožić, naišavši na pripadnike hrvatske vojske M. J. i D. T. koji su vidjevši neprijateljsku vojsku zaustavili osobno vozilo kojim su se kretali u pravcu Belaja, izišli iz njega te na haubu vozila spustili jedan karabin i dvije ručne bombe i podigli ruke u znak predaje; pa iako nisu bili neposredno ugroženi životi osumnjičenika i drugih pripadnika njihove postrojbe; iz osobnog vatrenog oružja su pucali u M. J. i D. T. koji su od zadobivenih ozljeda preminuli na mjestu događaja.
Temeljem pritvorskih razloga iz čl. 102. st. 1. točka 1. i 2. ZKP-a predloženo je da se protiv osumnjičenika odredi pritvor.