Postoji osnovana sumnja da su od kraja kolovoza 1991. do travnja 1992. godine u Karancu, nakon neprijateljske agresije i okupacije mjesta od strane tzv. JNA i srpskih paravojnih postrojbi, kao pripadnici teritorijalne obrane postupili protivno pravilima međunarodnog ratnog i humanitarnog prava o zaštiti civilnog stanovništva, odnosno da su zajedno s više drugih pripadnika TO Karanac sudjelovali u nezakonitim uhićenjima i zlostavljanju civila nesrpske nacionalnosti. 

Osnovano se sumnja da su prva četvorica okrivljenika u domu kulture vezali oštećenika (1961.) lisicama za stolicu, ispitivali i fizički zlostavljali, stavljali mu nož pod vrat zadavši mu tako reznu ranu u predjelu vrata te ga držali nekoliko dana i noći u prostorijama štaba, pri čemu su ga danju tukli njemu nepoznati pripadnici teritorijalne obrane, a noću su ga držali zavezanog lisicama za ogradu stepenica.

Postoji osnovana sumnja da su prvookrivljenik, petookrivljenik i šestookrivljenik u travnju 1992. godine, zajedno s više nepoznatih pripadnika TO Karanac, došli do obiteljske kuće oštećenika (1966.) gdje su ga šamarali i udarali po cijelom tijelu, a zatim lišili slobode i priveli u štab TO Karanac u domu kulture, kao i da su ga putem ubadali bajunetom po leđima da bi ga potom šamarali i postavili uz zid doma pred vod za strijeljanje fingirajući strijeljanje. 

Sudac istrage Županijskog suda u Osijeku odredio je istražni zatvor protiv prvookrivljenika zbog opasnosti od bijega i opasnosti od ometanja istrage, dok su ostala petorica okrivljenika u bijegu i nisu dostupni državnim tijelima Republike Hrvatske.