Tijekom istrage koju je pokrenulo Tužilaštvo za ratne zločine Republike Srbije jedan od osumnjičenika je iskazao namjeru da otkrije mjesto gdje su žrtve zakopane. Budući da točnu lokaciju nije bilo moguće utvrditi pomoću fotografija i skica, na osnovi suradnje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku i Tužilaštva za ratne zločine Republike Srbije, navedeni je osumnjičenik doveden u Republiku Hrvatsku i pokazao točno mjesto zakapanja posmrtnih ostataka žrtava.
Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku je nakon toga ishodilo od suca istrage Županijskog suda u Osijeku nalog za provođenje ekshumacija, temeljem kojeg je Ured za zatočene i nestale proveo iskapanja koja su rezultirala pronalaskom i identifikacijom posmrtnih ostataka trinaest žrtava ratnog zločina.
Slijedom navedenog, navodi u kojima se miješaju istrage nadležnih pravosudnih tijela sa istraživanjima koje su vodile obitelji žrtava ratnog zločina, nisu točni jer to nisu isti postupci i ne mogu se poistovjećivati budući da neke radnje mogu obaviti samo za to nadležna tijela.