Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku U Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku ne radi niti jedan dužnosnik koji je "aktivno sudjelovao u agresorskoj vojsci i napadao istok Hrvatske"
Međutim, kako se iz ostalih dijelova njegove izjave može zaključiti da se ta izjava odnosi na Miroslava Kraljevića, zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku koji radi u odjelu za ratne zločine, tako Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku radi istinitog izvješćivanja javnosti i, ako se ova izjava odnosi na Miroslava Kraljevića, objavljuje činjenice i točne informacije s ciljem zaštite osobnog i profesionalnog integriteta imenovanog državnoodvjetničkog dužnosnika, kao i ugleda državnoodvjetničke organizacije.
Miroslav Kraljević živio je prije rata sa svojom obitelji u Šidu gdje je kao diplomirani pravnik s položenim pravosudnim ispitom radio u tadašnjem PIK-u "Šid". Nikada nije bio član Saveza komunista. Tijekom 1988. godine u Iloku prekršajno je kažnjen zbog pjevanja hrvatskih pjesama. U srpnju 1991. godine nakon sukoba hrvatske policije (među čijim pripadnicima je bio i brat njegove supruge) s pripadnicima JNA u Iloku, u centru Šida pretukli su ga pripadnici četničke paravojne postrojbe "Beli orlovi". Krajem prosinca 1991. godine prisilno je mobiliziran u postrojbu TO Šida pri čemu nikada nije napuštao područje Republike Srbije niti sudjelovao u bilo kojoj vrsti ratnih djelovanja. Tom prilikom trebao je kao hrvatski nacionalist biti likvidiran zajedno s još dvojicom mobiliziranih muškaraca, a o čemu postoji pisani dokaz. Nakon 20-ak dana je demobiliziran. Pišući o stradanjima Hrvata u Srijemu dr. Milan Bičanić u svojoj knjizi "Srijem - krvavo krilo Hrvatske" između ostalog navodi: "Mnogi Hrvati u Šidu privođeni su na "informativne razgovore". U šidskoj policijskoj stanici pretučeni su i zlostavljani. Među prvima kroz to su prošli: Miroslav Kraljević…" Odluku o trajnom napuštanju Republike Srbije donosi u proljeće 1992. godine nakon višestrukih prijetnji telefonom te nakon što se djeca u vrtiću više nisu htjela igrati s njegovom djecom jer im je otac "ustaša".
U lipnju 1992. godine boravi u Osijeku tražeći stan za svoju obitelj, a trajno napušta Republiku Srbiju 4. rujna 1992. kada ilegalno preko Mađarske s cijelom obitelji (supruga i dvije kćeri u dobi od 9 i 4 godine) dolazi u Osijek.
Tijekom 1992. godine u Osijeku jedan je od osnivača i prvi predsjednik "Zajednice izbjeglih i prognanih Hrvata iz Srijema, Banata i Bačke".
Odmah nakon toga podnosi zamolbe za stupanje u postrojbe Hrvatske vojske, a u razdoblju od 22. veljače 1993. do 9. travnja 1993. pripadnik je 10. domobranske pukovnije stacionirane u Nuštru na prvoj crti bojišnice.
Miroslav Kraljević je 15. lipnja 1993. imenovan za zamjenika u Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku. Rješenjem tadašnjeg ministra obrane Republike Hrvatske Gojka Šuška od 28. lipnja 1995. temeljem ratnog rasporeda raspoređen je za zamjenika vojnog tužitelja gdje ostaje do 6. prosinca 1996. godine. U razdoblju od 1997. do 2003. godine obnašao je dužnost općinskog državnog odvjetnika u Belom Manastiru, a 1. prosinca 2003. imenovan je za zamjenika u Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku i tu dužnost obnaša i danas.
Predsjednik Republike Hrvatske dr. Franjo Tuđman dodijelio mu je odlikovanje "Vukovar" zbog doprinosa mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja.
Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost je više puta, nakon provedenih sigurnosnih provjera, davao pozitivno uvjerenje o Miroslavu Kraljeviću za pristup klasificiranim podacima najvišeg stupnja tajnosti "vrlo tajno".
Njegov rad redovito je ocjenjivan i svaki put je zaključeno kako svoju državnoodvjetničku dužnost obnaša savjesno, stručno i uredno.
Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku smatra kako su u posljednjih mjesec dana, neistinitim objavama i izjavama pojedinaca, povrijeđena temeljna ljudska prava Miroslava Kraljevića, kao osobe, obiteljskog čovjeka, hrvatskog branitelja i kao državnoodvjetničkog dužnosnika.