Prvoosumnjičenik je 22. kolovoza 2016. pozajmio od dvojice oštećenika iznos od 86.000 eura na temelju ugovora o zajmu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosa prava vlasništva na nekretnini u Zadru nakon čega je jedan od oštećenika u svibnju 2017. godine, budući da prvoosumnjičenik nije vratio pozajmljeni novac, podnio prijedlog javnom bilježniku radi izdavanja potvrde o stjecanju vlasništva nad tom nekretninom te se upisao kao njen vlasnik u zemljišnoknjižnom odjelu nadležnog suda. Postoji osnovana sumnja da su dvojica osumnjičenika, zajednički i dogovorno, počinili spomenuta kaznena djela u uvodu odnosno da je prvoosumnjičenik, u namjeri da se u znatnoj mjeri nepripadno materijalno okoristi, izradio krivotvorenu specijalnu punomoć po kojoj ga oštećenik ovlašćuje da proda tu spomenutu nekretninu s lažnom ovjerom i pečatom javnog bilježnika iz Splita. Prvoosumnjičenik je potom sklopio kupoprodajni ugovor s jednim kupcem za iznos od 200.000 eura koji je ovjeren kod javnog bilježnika u Zadru, a temeljem tog ugovora bi dio od 86.000 eura pripao oštećeniku, a iznos od 114.000 eura prvoosumnjičeniku. Kupac je, ne sumnjajući u istinitost sadržaja specijalne punomoći, u dva navrata isplatio prvoosumnjičeniku 20.000 eura te potom 16. siječnja 2018. drugoosumnjičeniku, koji se predstavio kao kum od jednog od oštećenika, predao 86.000 eura.
Sucu istrage Županijskog suda u Zadru predloženo je određivanje istražnog zatvora protiv obojice osumnjičenika zbog opasnosti od ometanja kaznenog postupka utjecajem na svjedoke i opasnosti od ponavljanja kaznenog djela (čl. 123. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o kaznenom postupku).