Istom presudom krivima su proglašeni trećeoptuženi maloljetnik (1995.), četvrtooptuženik (1994.) i petooptuženi maloljetnik (1997.) zbog počinjenja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 1. toč. 5. u vezi čl. 152. st. 1. KZ-a te je obojici maloljetnika primjenom odredbi Zakona o sudovima za mladež izrečen pridržaj izricanja kazne maloljetničkog zatvora i odgojna mjera pojačane brige i nadzora, dok je četvrtooptuženik za ovo kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Ovo državno odvjetništvo je podnijelo žalbu protiv presude zbog odluke o kazni i uvjetnoj osudi smatrajući kako izrečene kazne i uvjetne osude nisu primjerene težini kaznenog djela i okolnostima pod kojima je kazneno djelo počinjeno. Žalba je podnesena u odnosu na trećeoptuženika, četvrtooptuženika i petooptuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s obzirom da su oni proglašeni krivima zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 1. toč. 5. u vezi čl. 152. st. 1. KZ/11,  a ne zbog teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz čl. 154. st. 2. u svezi st. 1. toč. 5. u vezi čl. 153. st. 1. i čl. 152. st. 1. KZ/11, a za to kazneno djelo je bila podignuta optužnica protiv ovih optuženika.