Kao preteča državnooodvjetničkim sporazumima naročito su važne točke 37., 38. i 39.  Preporuke:

37. Unatoč ulozi koju mogu imati i druga tijela u predmetima međunarodnopravne sudske suradnje, potrebno je unapređivati izravne kontakte između državnih odvjetnika različitih zemalja unutar okvira koje pružaju međunarodni ugovori ukoliko isti postoje ili na koji drugi način, na temelju praktičnih aranžmana.

38. Treba poduzimati različite korake na brojim područjima kako bi se unapređivali direktni kontakti između državnih odvjetnika na  području međunarodne suradnje.

Tako se kontakti trebaju posebno sastojati:
- u razmjeni dokumentacije;
- u sakupljanju liste kontakata i adresa sa imenima relevantnih osoba za kontakt u različitim državnim odvjetništvima, kao i na području njihove specijalizacije, odgovornosti itd.
- u ostvarivanju redovnih osobnih kontakata između državnih odvjetnika različitih zemalja, posebno organizirajući redovne sastanke između glavnih državnih odvjetnika;
- u organiziranju obuke i sastanaka u vezi pojedinih problema;
- u uvođenju i unapređivanju položaja časnika za vezu u stranim zemljama;
- u učenju stranih jezika;
- u upotrebi razmjene elektroničkih podataka;
- u organizaciji seminara sa drugim državama, u vezi pitanja pravne pomoći i kriminaliteta.
 
39. Kako bi se unaprijedila racionalizacija i postigla koordinacija u postupcima obostrane pomoći, treba činiti napore:
- općenito među državnim odvjetnicima u vezi svijesti o potrebi aktivnog sudjelovanja u međunarodnoj suradnji, te
- specijalizaciji pojedinih državnih odvjetnika na području međunarodne suradnje.
 
U tu svrhu će države poduzimati korake kako bi državni odvjetnik u državi moliteljici u kojoj se nalazi na mjestu s ovlastima za međunarodnu suradnju mogao upućivati zahtjeve za međunarodnom suradnjom izravno vlastima države od koje se zahtijeva pravna pomoć te kako bi ta država mogla kasnije sama zatražene dokaze upućivati njemu direktno.