Nakon analize podataka i dokaza dostavljenih uz kaznenu prijavu bilo je potrebno provesti dodatne izvide i dokazne radnje. U tu su svrhu u više navrata zatraženi potrebni podaci i dokumenti od Hrvatskog fonda za privatizaciju, Trgovačkog suda u Rijeci, Općinskog suda u Rijeci, Grada Rijeke, Grada Splita i trgovačkog društva Tržnice Rijeka d.o.o. Nakon sastanka predstavnika ovog državnog odvjetništva s policijskim službenicima Odjela gospodarskog kriminaliteta PU primorsko-goranske, održanog 24. ožujka 2011., provedeni su dodatni policijski izvidi s čijim rezultatima je državno odvjetništvo upoznato posebnim izvješćima od 15. i 24. lipnja 2011. Tijekom listopada 2011. godine državno odvjetništvo je ispitalo četiri osobe u svojstvu svjedoka te provelo i daljnje izvide koji su dovršeni 18. studenog 2011.
Ističemo da je radi ocjene utemeljenosti kaznene prijave u cjelini i donošenja valjane državnoodvjetničke odluke, a uslijed izmjena Ustava RH (Narodne novine, broj 76/10) kojima je određeno da "ne zastarijevaju kaznena djela iz procesa pretvorbe i privatizacije počinjena u vrijeme Domovinskog rata i mirne reintegracije, ratnog stanja i neposredne ugroženosti neovisnosti i teritorijalne cjelovitosti države", tijekom prethodnog postupka provedena i kontrola zakonitosti pretvorbe društva Tržnice Rijeka d.d.
U odnosu na djelo iz točke 1. kaznene prijave utvrđeno je da je ugovor o koncesiji iz 1996. godine sklopljen sukladno Odluci Gradskog vijeća od 10. lipnja 1996. te da nije štetan za Grad Rijeku niti je njime društvo Tržnice Rijeka d.d. steklo protupravnu imovinsku korist, što je bitno obilježje prijavljenog kaznenog djela.
U odnosu na djelo pod točkom 2. kaznene prijave proizlazi da se djelatnost tržnice na malo može obavljati kao komunalna djelatnost na objektima i zemljištima u vlasništvu jedinica lokalne samouprave, ali i kao svaka druga gospodarska djelatnost kada se obavlja na svojim nekretninama. U konkretnom slučaju društvo Tržnice Rijeka d.d. je obavljalo djelatnost tržnice na malo kao gospodarsku djelatnost na svojim nekretninama i nije bilo dužno uskladiti je sa Zakonom o komunalnom gospodarstvu, jer se taj zakon na njih ne odnosi.
U odnosu na djelo pod točkom 3. kaznene prijave proizlazi da korištenje spornih pet skladišta nije komunalna djelatnost koja podliježe odredbama Zakona o komunalnom gospodarstvu, već se radi o zakupu poslovnog prostora koji je reguliran odredbama Zakona o zakupu poslovnog prostora i u cijelosti je s njim usklađen, dok je korištenje tržnice Turnić trebalo regulirati ugovorom o koncesiji, jer se radi o komunalnoj djelatnosti. Međutim, kako je i u ovom slučaju proveden natječaj, a pravnu valjanost ugovora je ovjerilo nadležno državno pravobraniteljstvo te se radi o naplatnom pravnom poslu, to slijedi da nema osnove za zaključak da bi društvu Tržnice Rijeka d.d. bila pribavljena protupravna imovinska korist.
U odnosu na djelo pod točkom 4. kaznene prijave utvrđeno je da sporni ugovor nije štetan za Grad Rijeku, da nije sklopljen protivno ovlasti, a niti je njime prouzročena šteta Gradu Rijeci, jer se radi o ugovoru o javno-privatnom partnerstvu kojim je zadovoljen opravdani javni interes – izgradnja tržnice u četvrti Zamet.
U odnosu na djelo pod točkom 5. kaznene prijave nije utvrđeno da bi drugoosumnjičena I. M. znala za postojanje razlika između stvarnih površina objekata i površina navedenih u rješenjima o komunalnoj naknadi i spomeničkoj renti. Naime, ni Grad Rijeka niti društvo Tržnice Rijeka d.d. nisu provodili mjerenja radi utvrđivanja stvarnih površina Centralne tržnice i Tržnice Brajda, a takva obveza nije izrijekom utvrđena niti jednim propisom, nego se taj podatak koristio iz postojećih baza podataka, odluka gradskih tijela nadležnih za komunalne poslove i na temelju zemljišnoknjižnog stanja za koje vrijedi načelo istinitosti i povjerenja.

Također, provedenim izvidima je utvrđeno kako je pretvorba DP Tržnice Rijeka provedena zakonito.

Analizom svih odlučnih podataka i dokaza utvrđeno je kako ne postoje osnove sumnji da bi osumnjičenici prijavljenim radnjama ostvarili zakonska obilježja prijavljenih, a niti drugih kaznenih djela za koja se kazneni progon poduzima po službenoj dužnosti, pa je stoga kaznenu prijavu trebalo odbaciti temeljem članka 206. stavka 1. točke 4. Zakona o kaznenom postupku.