Naime, Republika Hrvatska je navedenim dioničarskim ugovorom ugovorila arbitražu kao način rješavanja sporova te je sukladno ugovornim obvezama bila dužna nastali spor rješavati putem arbitraže slijedom čega je Republika Hrvatska 17. siječnja 2014. i pokrenula arbitražu protiv MOL-a pred Komisijom UN-a za međunarodno trgovačko pravo (UNCITRAL) u Ženevi, kojom je tražila proglašenje dioničarskog ugovora ništetnim.

Ova arbitraža pokrenuta je nakon donošenja nepravomoćne prvostupanjske osuđujuće presude protiv okrivljenog Ive Sanadera, odnosno šest mjeseci prije nego što je, 13. lipnja 2014., donesena pravomoćna osuđujuća presuda.

Zbog pokrenutog arbitražnog postupka, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije moglo u ime Republike Hrvatske pred hrvatskim sudom pokrenuti tužbu s iste činjenične i pravne osnove, jer bi tužba u tom slučaju bila odbačena iz dva razloga - zbog nenadležnosti hrvatskog suda i zbog činjenice da se o istoj pravnoj stvari među istim strankama već vodi arbitražni postupak (litispendencija).

Slijedom navedenog, tvrdnje suca Ivana Turudića su netočne, pogrešne i pravno neutemeljene.