Temeljem dostupnih podataka u predmetu je bilo osnovano predložiti sucu istrage određivanje istražnog zatvora okrivljeniku na temelju članka 123. stavak 1. točka 3. Zakona o kaznenom postupku, što nije učinjeno, već su određene mjere opreza, zabrane približavanja na 100 metara, zabrana uhođenja i uznemiravanja žrtve i udaljenje iz zajedničkog doma.

Bilo je osnove utvrđenu okolnost da žrtva kontaktira s okrivljenikom i predlaže ukidanje ranije određenih mjera opreza cijeniti kao podatak da okrivljenik krši mjere opreza i sucu istrage predložiti zamjenu mjera opreza istražnim zatvorom.

Zaključno, odluke u predmetu su obrazložene i u odgovarajućoj mjeri utemeljene na zakonu te se radi o pravnom mišljenju zbog kojeg državnoodvjetnički dužnosnik ne može biti pozvan na odgovornost.

Sukladno članku 8. Zakona o državnom odvjetništvu zamjenik državnog odvjetnika ne smije biti pozvan na odgovornost za izraženo pravno mišljenje u predmetu koji mu je dodijeljen u rad, osim ako se radi o kršenju zakona koje je kažnjivo djelo.

Sukladno članku 57. stavak 4. Zakona o državnom odvjetništvu zamjenik državnog odvjetnika odgovoran je za rad u predmetu koji mu je dodijeljen i ovlašten je poduzimati sve radnje na koje je po zakonu ovlašten državni odvjetnik, a iznimno, neovisnost u radu i donošenju odluke može se ograničiti na način propisan tim zakonom, što nije bio slučaj u predmetu.

Uočene nepravilnosti i odstupanje od uobičajene državnoodvjetničke prakse rezultat su nepravilne procjene i neodgovarajućeg sagledavanja svih okolnosti počinjenja djela i počinitelja, ali nema obilježja kažnjivog protuzakonitog postupanja.