Navedeno podrazumijeva da državno odvjetništvo poduzima zakonom predviđene radnje kada na temelju zaprimljene kaznene prijave ili drugih podnesaka, ili iz javno dostupnih izvora ili na drugi način utvrdi da postoji relevantan stupanj sumnje da je počinjeno kazneno djelo za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti.

Na navedeni način, a suprotno mišljenju jednog dijela neupućene javnosti, državno odvjetništvo postupa u svakom slučaju, neovisno o kojem se kaznenom djelu odnosno kojem počinitelju konkretno radi. Pri tome nije od utjecaja niti to radi li se o nekom dužnosniku koji u trenutku ispunjavanja uvjeta za državnoodvjetničko postupanje obnaša neku dužnost, ili ju je zbog bilo kojeg razloga prestao obnašati, a posebno ne čeka ničije odobrenje za svoje postupanje, osim kada je to zakonom izričito propisano (npr. imunitet zastupnika u Hrvatskom saboru). Tako se postupilo i u vezi izvida koji su povezani s bivšim ministrom zdravstva u Vladi Republike Hrvatske, a koji su započeti u onom trenutku kada su za to bile ostvarene zakonske pretpostavke bez obzira što je u to vrijeme još bio na dužnosti.

Ukazujemo na tajno i nejavno postupanje nadležnih državnih odvjetništava sukladno zakonskim odredbama te na ograničenja iz Zakona o pravu na pristup informacija u predkaznenom i kaznenom postupku i ističemo da državno odvjetništvo, prema navedenim odredbama, nije dužno niti smije javno objavljivati kada će i koju radnju te protiv koje osobe poduzeti jer takvo objavljivanje može ozbiljno ugroziti učinkovitost kaznenog progona.