Državno odvjetništvo Republike Hrvatske Odgovor na objavljenu informaciju
Nije točan navod novinarke da je "DORH-u do kvalitetne istrage i optužnice protiv Sačića stalo kao do lanjskog snijega" i nije točno da se istragu "razvlači pet godina" a nije ni točno da se državno odvjetništvo nije potrudilo da se "istraga privede kraju i urodi kvalitetnom optužnicom".
Naime, nadležno Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je 19. prosinca 2009. podnijelo Istražnom centru Županijskog suda u Zagrebu istražni zahtjev protiv petorice hrvatskih državljana te je u prosincu 2010. godine podiglo optužnicu protiv trojice okrivljenika. U tom predmetu je početkom lipnja 2014. donijeta nepravomoćna oslobađajuća presuda na koju je državno odvjetništvo najavilo podnošenje žalbe.
U odnosu na dvojicu osumnjičenika, Ž. S. i F. D. i događaje u selu Ramljani, istraga je nastavljena i vođena je po tzv. starom Zakonu o kaznenom postupku te ju je vodio istražni sudac sve do siječnja 2014. godine kada je spis vraćen nadležnom državnom odvjetništvu.
Znači, od prosinca 2009. do siječnja 2014. godine istragu je vodio istražni sudac Županijskog suda u Zagrebu i, kako ćemo u nastavku navesti, nije moguće da bi državno odvjetništvo koje je poduzimalo potrebne radnje u istrazi koju je, naglašavamo, vodio sud, bilo odgovorno za "otezanje istrage".
U odnosu na navod novinarke "je li DORH ikada u Haag poslao zahtjev za ispitivanjem Markača nikada nećemo doznati, a kad su se generali Gotovina i Markač nakon oslobađajuće haaške presude u studenom 2012. godine vratili kući, ovaj razlog za otezanjem istrage protiv Sačića napokon je otpao" i navod da "ni godinu dana od povratka u Hrvatsku, Markač nije bio ispitan u istrazi o Sačiću" odgovaramo kako oni nisu točni.
Naime, Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu je 5. veljače 2010., tijekom sudske istrage i u manje od tri mjeseca od početka istrage, od istražnog suca Županijskog suda u Zagrebu tražilo provođenje istražne radnje ispitivanje Mladena Markača u svojstvu svjedoka, a koji je tada bio u pritvoru u Den Haag-u.
Ujedno, tijekom sudačke istrage pred Županijskim sudom u Zagrebu, u dva je navrata, 20. veljače 2013. i 3. prosinca 2013. državno odvjetništvo zatražilo ispitivanje Mladena Markača u svojstvu svjedoka.
Slijedom svega navedenog, nisu točni zaključci koje novinarka nameće čitateljima da je DORH vodio istragu i da bi DORH "razvlačio pet godina" istragu.
Nadležno državno odvjetništvo je u siječnju 2014. godine zaprimilo spis iz sudske istrage i nastavilo provoditi istragu, a do kraja prosinca, kada je završena državnoodvjetnička istraga, je od MKSJ-a pribavljena određena dokumentacija i ispitan još jedan svjedok.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske mora, opetovano, ispravljati novinare Jutarnjeg lista, nakon što je to već učinilo u prosincu 2009. godine kada je drugi potpisani novinar Jutarnjeg lista netočno informirao javnost. I u tadašnjem odgovoru na objavljenu informaciju (http://www.dorh.hr/ZupanijskoDrzavnoOdvjetnistvoUSibenikuOdgovor) i danas ponovno ukazujemo kako je Županijsko državno odvjetništvo u Šibeniku prve informacije o tome kako postoje osnove sumnje da je u selu Grubori počinjeno kazneno djelo dobilo 2001. godine, nakon ekshumacije na gradskom groblju u Kninu, te je od policije zatražilo, a potom i požurivalo, provođenje izvida protiv tada nepoznatih počinitelja.
Policija je 18. prosinca 2009. podnijela kaznenu prijavu protiv petorice osumnjičenika protiv kojih je državno odvjetništvo 19. prosinca 2009. podnijelo istražni zahtjev.
Slijedom navedenog, nije točan navod da se "DORH sve do prosinca 2009., dakle punih 14 godina od zločina, ponašao kao da ovaj "predmet od posebnog državnog interesa", kako mu danas tepaju, uopće ne postoji."
Dodajemo, kao što smo već naveli i što bi novinarka jednako tako trebala znati, kako se osumnjičenom Ž. S. ne stavlja na teret postupanje u selu Grubori već događanja u selu Ramljani a što je jasno napisano u službenom priopćenju.
Zaključno, osnove za razrješenje nekog od dužnosnika s dužnosti nisu napisi i objave u medijima već elementi iz postupanja odnosno ne postupanja a koji su jasno navedeni u odredbama Zakona o državnom odvjetništvu.