Osuđeni M. Kožina nije sklopio sporazum s Uredom za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) jer kazneno djelo za počinjenje kojega ga se tereti svakako nije kazneno djelo iz nadležnosti USKOK-a pa ne stoji novinarkina informacija da je "na trgovinu sa 60-godišnjim župnikom USKOK pristao zato da od njega dobije priznanje krivice".
Nagodba nije "uobičajen postupak kad se pojavi problem nedostatka jakih dokaza koji se mogu upotrijebiti na sudu, ili kada je iz konteksta očigledno da je optuženik kadar snažno teretiti i druge osobe" niti predstavlja nagradu za "vrijednu suradnju sa sudom", a kako to tvrdi novinarka.
Upravo suprotno, do presude na temelju sporazuma dolazi u predmetima koji su nesporni u kojima okrivljenik priznaje krivicu i spreman je prihvatiti sankciju za koju državno odvjetništvo nalazi opravdanom.
Ne ulazeći u sve slučajeve koje je novinarka pobrojala, uz napomenu kako nije točno da je HDZ-u ponuđena nagodba, ističemo kako se institut nagodbe ne zloupotrebljava i profanira, a kako se to "čini" potpisanoj novinarki.
Novi Zakon o kaznenom postupku u značajnoj je mjeri izmijenio položaj, ovlasti, ali i dužnosti državnog odvjetnika u prethodnom postupku, i prema čl. 38. st. 2. točka 8. tog Zakona, u predmetima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, državni odvjetnik ima pravo i dužnost pregovaranja i sporazumijevanja s osumnjičenikom/okrivljenikom o priznanju krivnje i sankciji. Spomenuta prava i ovlasti državnog odvjetnika detaljnije su obrađena u Zakonu o državnom odvjetništvu, odnosno čl. 82. prema kojem je državni odvjetnik dužan poduzimati mjere i radnje kojima se pridonosi bržem okončanju kaznenog postupka. Državni odvjetnik može, kada ocijeni da bi u slučaju kada okrivljenik priznaje krivicu sporazumijevanjem o sankciji postupak mogao skratiti, sklopiti sporazum o vrsti i mjeri kaznenopravne sankcije.
O svemu prethodnom je opširnije objašnjeno na internetskoj stranici http://www.dorh.hr/PresudaPoSporazumu u odlomku koji o tome govori.
U cilju da državna odvjetništva tijekom vođenja pregovora o krivnji i sankciji postupaju na isti način, i da se počinitelju kaznenog djela izrekne kazna ili primijeni druga mjera u granicama koje su određene zakonom za počinjeno kazneno djelo na temelju stupnja krivnje, pogibeljnosti djela i svrhe kažnjavanja, ali i u granicama koje državno odvjetništvo smatra primjerenim, temeljem čl. 75. Zakona o državnom odvjetništvu, državnim odvjetništvima je dan Naputak o postupanju tijekom sporazumijevanja s osumnjičenikom/okrivljenikom o uvjetima priznavanja krivnje i sankcije.

Za kraj, naglašavamo, "nagodbenjaštvo" nije trgovina već se prije samog postupka treba razmotriti jesu li ispunjeni uvjeti iz čl. 74. st. 1. točka 1. do 6. Zakona o državnom odvjetništvu.
Kao što smo naglasili, sporazumijevanje nije trgovina, a izračun sankcije koja je za državno odvjetništvo prihvatljiva u pojedinom slučaju zavisi, pored ostalog od svih okolnosti djela, uobičajene kazne koju sud na određenom području izriče za to djelo i od drugih okolnosti propisanih u zakonu od kojih zavisi vrsta i mjera kaznenopravne sankcije.
Na kraju, spomenutu presudu protiv M. Kožine na temelju sporazuma stranaka je prihvatilo optužno vijeće Općinskog suda u Zagrebu smatrajući da je sporazum u skladu s odmjeravanjem kazne propisane zakonom i da je isti zakonit.