Tužba Adrie potječe iz njenog spora s Hrvatskom lutrijom još iz ranih 90-tih godina. Spor se odnosi na dva zajednička ulaganja u igre na sreću koja su nastala prije raspada bivše Jugoslavije. Kao što je to bio slučaj i s mnogim drugim poslovnim poduhvatima u Hrvatskoj u to vrijeme, tijekom Domovinskog rata zajednička ulaganja pretrpjela su značajan ekonomski pad. Poslovni odnos Hrvatske lutrije i Adrie pogoršan je kad je Adria pokušala od Hrvatske lutrije preuzeti upravljanje zajedničkim ulaganjima što je dovelo do nemogućnosti upravljanja zajedničkim ulaganjima i, zajedno s drugim faktorima, dovelo do raskida ugovora od strane Hrvatske lutrije 1994. godine.
Nakon raskida ugovora Adria je pokrenula protiv Hrvatske lutrije sudski postupak pred sudom u Republici Hrvatskoj. U početku je Adria tražila ponovnu uspostavu zajedničkih ulaganja, a kasnije je preinačila tužbu na način da je zatražila naknadu štete. Nakon opsežnog raspravljanja Adrijine tužbe, u studenom 2002. godine hrvatski sud je naložio Hrvatskoj lutriji da plati Adriji naknadu štete u iznosu od 4,5 milijuna eura. Sud je utvrdio ovaj iznos kao ukupni iznos Adrijinog ulaganja u zajednička ulaganja, a Hrvatska lutrija je platila navedeni iznos u cijelosti. Adria je ustrajala pri tužbi protiv Hrvatske lutrije zbog izgubljene zarade, koja još uvijek nije riješena pred hrvatskim sudom.

Bez obzira na presudu hrvatskog suda u korist Adrije i bez obzira na iznos naknade koji je Adria primila temeljem presude iz studenog 2002., Adria je u lipnju 2007. godine podnijela novu tužbu protiv Republike Hrvatske. To je učinila putem međunarodne arbitraže po UNCITRAL pravilima. U arbitražnom postupku Adria je iznijela niz navoda zbog kojih bi se spor s Adrijom protezao i na Republiku Hrvatsku. Navodi Adrije su, između ostalog, da je Republika Hrvatska tijekom Domovinskog rata izvlačila novac iz zajedničkog ulaganja i da su Adrijini problemi nastali zbog navodnog nastojanja Republike Hrvatske "da se riješi austrijskog kapitala iz hrvatskog gospodarstva". Adria navodi da je Republika Hrvatska pri tome povrijedila zakonske obveze prema Adriji kao stranom ulagatelju. Kao rezultat toga, prema navodima Adrie, Republika Hrvatska mora platiti naknadu u iznosu od 80 milijuna eura kao i kamate i troškove.

Pravorijek iz lipnja 2010. godine odbio je u cijelosti Adrijinu tužbu protiv Republike Hrvatske. Pravorijek potvrđuje da je spor između Adrie i Hrvatske lutrije u potpunosti trgovačke naravi i da nema odgovornosti Republike Hrvatske. Prema tome, Republika Hrvatska nije povrijedila svoje obveze koje proizlaze iz međunarodnog prava. Sud je utvrdio da je Republika Hrvatska putem svojeg suda omogućila Adriji raspravljanje o njenom zahtjevu i naložila Hrvatskoj lutriji da plati Adriji znatan iznos naknade štete.
Republika Hrvatska je zadovoljna što pravorijek suda potvrđuje da su zahtjevi Adrije u potpunosti neosnovani i da Republika Hrvatska nije povrijedila niti jednu od svojih međunarodnih obveza prema stranim ulagateljima.