Stečajni postupak nad Salonitom d.d. Republika je Hrvatska predložila još 2002. godine i do prvog otvaranja stečajnog postupka protekle su dvije godine. Kada je 2004. godine stečajni postupak napokon otvoren, nije bilo zabrane proizvodnje azbesta iako je spoznaja o njegovoj štetnosti u Republici Hrvatskoj postala bliža kroz ratificiranje konvencija iz ovog područja (azbestna vlakna našla su se na Listi otrova iz 2005. godine, a 2006. godine na Listi opasnih kemikalija čiji je promet zabranjen, odnosno ograničen).
Ne ulazeći za sada u odgovor na pitanje jesu li azbestnocementne cijevi, a radi kojih se neutemeljeno proziva Županijsko državno odvjetništvo, građevinski proizvod koji sadrži opasnu kemikaliju ili otpad koji sadrži azbest, one su svakako stečajna masa Salonita d.d. No, činjenica je da se sukladno Listi kemikalija kojom se potpuno zabranjuje stavljanje u promet ili korištenje proizvoda koji sadrže određena azbestna vlakna, ona ne bi primjenjivala na izvoz opasnih kemikalija u zemlje izvan Europske unije. Međutim, kako je stečajni dužnik protiv rješenja Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, a kojim mu se zabranjuje stavljanje u promet navedenih cijevi, pokrenuo upravni spor, Županijsko je državno odvjetništvo u Splitu podržavajući pokušaj da se stečajna masa poveća za mogućih 17 milijuna kuna kolika je vrijednost cijevi eventualnom prodajom izvan Europske unije, na Skupštini vjerovnika održanoj 10. travnja 2008. predložilo odgodu donošenja odluke o otpisu zaliha azbestnocementnih proizvoda dok se ne donese odluka u upravnom sporu. Moramo naglasiti kako su ostali vjerovnici prihvatili taj prijedlog.
Kako pokušaj prodaje, za što se zalaže državno odvjetništvo, ide u prilog namirenju stečajnih vjerovnika, prije svega radnika čije se potraživanja namiruju kao trošak, tako su nejasne izjave sindikalista objavljivane u medijima.
Ujedno, s obzirom na nastojanja pronalaska i stupanja u kontakt sa zainteresiranim kupcima izvan EU, kao što rade neke druge zemlje, sindikalisti takva nastojanja i odluku Županijskog državnog odvjetništva u Splitu, neutemeljeno pripisuju kao odluku Glavnog državnog odvjetnika dovodeći ga u vezu s bivšim direktorom i vlasnikom Salonita d.d. koji je, unatoč podignutoj optužnici i međunarodnoj tjeralici, i dalje nedostupan hrvatskom pravosuđu.
Koliko su objavljene izjave kontradiktorne dokazuje i činjenica da je Županijsko državno odvjetništvo u Splitu još u ožujku 2003. godine zatražilo provođenje istrage protiv Joze Ćurkovića i drugih s njim povezanih osoba osumnjičivši ih za kriminal u Salonitu i za štetu od više desetaka milijuna kuna kao posljedicu različitih zlouporaba u poslovanju društva. Županijsko je državno odvjetništvo u Splitu u lipnju 2005. podiglo pred Županijskim sudom u Splitu jednu, a u svibnju 2007. drugu optužnicu kojom tereti Jozu Ćurkovića i druge za niz kaznenih djela iz oblasti gospodarskog kriminaliteta.
Činjenica je isto tako da se Državno odvjetništvo pridružilo stečajnom dužniku kao tužitelju u parnici za pobijanje pravnih radnji ranije Uprave Salonita d.d., a sve kako bi se u stečajnu masu vratila otuđena imovina i imali iz čega namiriti vjerovnici.
Neosnovana su prozivanja i pritisci na državno odvjetništvo kako bi promijenilo svoju odluku budući da pravni položaj vjerovnika Republike Hrvatske, a koji u ovom stečajnom postupku zastupa ŽDO u Splitu, nije drugačiji od položaja bilo kojeg drugog vjerovnika i njegov glas vrijedi samo onoliko koliko vrijedi priznato potraživanje RH u stečajnom postupku. U konkretnom slučaju, to je nešto manje od 9 posto potraživanja, odnosno glasova. I stoga, naglašavamo, kako s tolikim brojem glasova Državno odvjetništvo ne može samostalno donijeti bilo koju odluku, odnosno kako se drugačija odluka ne može donijeti bez drugih vjerovnika koji imaju daleko više glasova.
Povodom drugih otvorenih pitanja, stav Državnog odvjetništva je jasan, odnosno kako je svojevremeno predloženi stečajni plan neprovediv. U žalbi Županijskog državnog odvjetništva u Splitu iz listopada 2006. izjavljenoj na rješenje o potvrdi prvog stečajnog plana, između ostalog se navodi kako treba imati na umu da je stečajni dužnik Salonit d.d. obavljao proizvodnju sada zabranjenim azbestom, kako je nesporno da je proizvodni prostor zagađen i kako postoji obveza ozbiljne sanacije o čijoj veličini i opsegu, a posebno o cijeni, u stečajnom planu i potvrdi plana nema ni riječi. Naime, bez ozbiljne sanacije terena nema ni zakonskih pretpostavki za bilo kakvu ili bilo čiju djelatnost na kontaminiranom području.
Visoki trgovački sud u Zagrebu u dva je navrata uvažio žalbu državnog odvjetništva kao vjerovnika i drugih vjerovnika navodeći da žalitelji s pravom ukazuju na pravnu neprovedivost stečajnog plana i činjenicu da u planu nema naznake kako će se promijeniti pravni položaj stečajnog dužnika s obzirom na činjenicu da je dosadašnja djelatnost proizvodnje azbesta zabranjena. Na to je žalitelj, odnosno Republika Hrvatska s pravom ukazivala, a stečajni je plan na kraju odbačen.
Podsjećamo, žalbe ŽDO-a u Splitu izazvale su negodovanja dijela radnika i sindikata, a žalba ŽDO-a iz 2006. podnesena je prije zaključka Vlade RH kojim je naloženo Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva da započne I. fazu sanacije azbestno-cementnog otpada iz kruga tvornice zbrinjavanjem u Mravinačkoj kavi.
Nakon što je resorno Ministarstvo objavilo poziv za javno nadmetanje za sanaciju Mravinačke kave i za okoliš tvornice Salonita u veljači 2006., te nakon što je Institut građevinarstva Hrvatske kao najpovoljniji ponuditelj izradio projekte sanacije Mravinačke kave i okoliša tvornice; a koje je radnje financirao Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost; Državno odvjetništvo je uz pomoć nadležnih državnih institucija zatražilo podatke o mjerenjima azbesta, naročito u zraku, budući da se pojavila sumnja kako bi sanacija mogla biti kontraproduktivna (makar i kratkotrajno) ako su izmjerene vrijednosti azbestnih vlakana u zraku u tijeku zbrinjavanja otpada bile povećane u odnosu na razdoblje kada je otpad bio u stanju mirovanja. Taj konačni cilj, po mišljenju Državnog odvjetništva, valjalo je ostvariti uz minimum novog zagađenja. Postojeće zagađenje nitko ne osporava već ga se pokušava sanirati, a jesu li izvođači radova na sanaciji i svi koji su u postupku bili izravno involvirani poduzeli sve što je i kako je trebalo, pokazat će se nakon obavljenih radnji izvida i eventualno potrebnih daljnjih stručnih analiza i mjerenja koja će provesti za to ovlaštene osobe.