Autor naznačenog priloga nije se obratio niti jednom od državnih odvjetništava, a niti je pregledao do sada objavljena priopćenja nadležnog državnog odvjetništva već je prenio jednu stranu priče. Smatramo kako je autor iznijete podatke mogao provjeriti uvidom u objavljena priopćenja županijskih državnih odvjetništava na internetskim stranicama na kojima su Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu i Županijsko državno odvjetništvo u Gospiću objavili priopćenja u vezi postupaka koji se vode ili koji su vođeni u odnosu na ratne zločine počinjene na području Široke Kule. U nastavku Vam prilažemo nekoliko linkova na ranije objavljena priopćenja:
http://www.dorh.hr/ZupanijskoDrzavnoOdvjetnistvoUKarlovcuPrikaz 
http://www.dorh.hr/ZupanijskoDrzavnoOdvjetnistvoUGospicu 
http://www.dorh.hr/Default.aspx?art=6057&sec=685 

Sažeti prikaz postupanja u kaznenim postupcima za kaznena djela ratnih zločina počinjenih tijekom rujna i listopada 1991. godine na području Široke Kule i okolice:

Temeljem optužnice tadašnjeg Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću 16. lipnja 1994., Županijski sud u Gospiću je donio presudu kojom su osuđeni N. Z., M. S. i D. V. na kazne zatvoru u trajanju od 20 godina te optuženici D. U., M. B i M. U. na kazne zatvora u trajanju od 15 godina zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. OKZ-a RH. Teretilo ih se da su 13. listopada 1991. kao pripadnici paravojnih formacija i milicije tzv. SAO Krajine u Širokoj Kuli, ušavši u podrum kuće broj 22 u koju su se sklonili građani hrvatske nacionalnosti (mještani Široke Kule koji su ostali živjeti na navedenom području nakon što je isto od navedenih paravojnih formacija okupirano) te rafalnom pucnjavom iz vatrenog oružja ubili osmero civila.
Županijski sud u Gospiću je po podignutoj optužnici tadašnjeg Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću donio 27. veljače 1997. osuđujuću presudu protiv V. K. i B. B. te su istima izrečene kazne zatvora u trajanju od 12 godina za kazneno djelo iz čl. 120. st. 1. OKZ-a RH, a teretilo ih se da su kao pripadnici paravojnih formacija sudjelovali u napadu i okupaciji Široke Kule, znajući da je mjesto naseljeno pretežno civilima hrvatske nacionalnosti, ulaskom u mjesto maltretirali civilno stanovništvo ozlijedivši nožem dvoje civila, a hicima iz automatske puške 25. rujna 1991. ubili jednu ženu.
Županijski sud u Karlovcu je 23. siječnja 2001. donio osuđujuću presudu protiv S. Đ. temeljem podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Karlovcu, kojom je optuženiku na teret stavljeno da je kao pripadnik paravojnih formacija zvanih "Vojvoda" sudjelovao u napadima na civilno stanovništvo Široke Kule, Vukove i Oreškovića te mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 5 godina.
Optužnicom tadašnjeg Županijskog državnog odvjetništva u Gospiću od 29. prosinca 2009., P. Đ., P. Š., Lj. V. i M. K. su optuženi zbog kaznenog djela ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. OKZ-a RH, te im je stavljeno na teret da su zajedno 12. rujna 1991. u Širokoj Kuli lišili slobode troje civila te ih držali zatvorene u Ličkom Osiku, a potom lišili života te su tijela dvoje civila kasnije pronađena i ekshumirana na području Široke Kule. U ovom kaznenom predmetu se očekuje zakazivanje glavne rasprave pred Županijskim sudom u Rijeci na koji je sud navedeni kazneni predmet u međuvremenu upućen u rad.
Suprotno navodima iz navedenog priloga da se u odnosu na kazneni progon počinitelja kaznenih djela ratnih zločina počinjenih na području Široke Kule državno odvjetništvo pasivno odnosi, ističemo kako je nastojanjem Državnog odvjetništva Republike Hrvatske došlo do potpisivanja Sporazuma o suradnji u progonu počinitelja kaznenih djela ratnih zločina protiv čovječnosti i genocida sa Tužilaštvom za ratne zločine Republike Srbije od 13. listopada 2006., primjenom kojeg su Tužilaštvu za ratne zločine Republike Srbije dostavljeni podaci protiv četvorice okrivljenika koji su terećeni za ratni zločin civilnog stanovništva počinjenog tijekom listopada 1991. godine, na štetu obitelji Rakić na području Široke Kule. To je Tužilaštvo poduzelo kazneni progon budući da su okrivljenici državljani Republike Srbije gdje imaju i prebivalište slijedom čega je 14. ožujka 2011. pred Višim sudom u Beogradu za navedeno kazneno djelo izrečena presuda kojom su Č. B., M. M., M. B. i B. G. osuđeni na kaznu zatvora u trajanju po 12 godina.