Naime, Općinski sud u Čakovcu je okrivljenicu, bivšu ravnateljicu jedne osnovne škole na području Međimurske županije, proglasio krivom zbog počinjenja kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti, nakon čega je Županijski sud u Varaždinu prihvatio žalbu okrivljenice te preinačio prvostupanjsku presudu odbivši pritom optužbu zbog nastupanja zastare kaznenog progona.

Protiv ovakve odluke Županijskog suda u Varaždinu, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti navodeći da je Županijski sud u Varaždinu povrijedio zakon u korist okrivljenice s obzirom na to da u konkretnom slučaju zastara ne nastupa poduzimanjem prve radnje kaznenog djela, već nastupanjem posljedica kaznenog djela, odnosno nastankom štete za oštećenu osnovnu školu.

Vrhovni sud Republike Hrvatske taj je zahtjev ocijenio osnovanim i donio presudu kojom je prihvatio zahtjev za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te utvrdio da je Županijski sud u Varaždinu donošenjem odbijajuće presude, u korist okrivljenice povrijedio kazneni zakon pogrešnim računanjem zastare kaznenog progona.