Pregledom upisnika utvrđeno je da je od 1999. godine do danas Z. M. evidentiran kao višestruki počinitelj kaznenih djela.
Godine 1999. Općinsko je državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo pred Općinskim sudom u Karlovcu optužni prijedlog protiv Z. M. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. KZ-a, a za koje je proglašen krivim te mu je izrečena kazna zatvora od 6 mjeseci, uvjetno na 2 godine.
Povodom optužnog prijedloga ovog odvjetništva 2001. godine, Općinski sud u Karlovcu proglasio ga je krivim zbog počinjenja kaznenog djela sprječavanje službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317. st. 1. Kaznenog zakona i dr. te ga osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci, a ta je presuda također pravomoćna.
U 2004. godini Općinsko je državno odvjetništvo u Karlovcu zaprimilo više kaznenih prijava koje su podnijete protiv Z. M. zbog kaznenog djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317., teške krađe iz čl 217. i dr., te je podiglo optužni prijedlog pred Općinskim sudom u Karlovcu koji ga je proglasio krivim i izrekao mu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 godine i 8 mjeseci. Kako je tijekom dokaznog postupka utvrđeno da je okrivljenik kazneno djelo počinio u stanju smanjene ubrojivosti, a razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela, okrivljeniku je uz izrečenu kaznu zatvora izrečena i sigurnosna mjera iz čl. 75. Kaznenog zakona - obvezno psihijatrijsko liječenje.
Općinsko je državno odvjetništvo 2005. godine podiglo pred Općinskim sudom u Karlovcu optužnicu protiv Z. M. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona, te je presudom Općinskog suda u Karlovcu okrivljenik proglašen krivim i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine i 10 mjeseci, a i u ovom predmetu izrečena mu je mjera iz čl. 75. Kaznenog zakona iz istih razloga koji su prethodno navedeni. Za razliku od naprijed navedenih presuda ova presuda još nije pravomoćna.
Tijekom 2006. godine zaprimljene su kaznene prijave protiv Z. M., i to zbog kaznenih djela sprječavanja službene osobe u obavljanju službene dužnosti iz čl. 317., krađe iz čl. 216., prijetnje iz čl. 129. Kaznenog zakona, te je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu protiv imenovanog tijekom 2006. podiglo dva optužna prijedloga po kojima je Z. M. presudama Općinskog suda u Karlovcu također proglašen krivim i osuđen na zatvorske kazne.

Kao što je iz svega navedenog vidljivo, po svim optužnim aktima koje je Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu podiglo protiv Z. M., optuženik je proglašen krvim, a uz izrečene zatvorske kazne izrečena mu je i mjera obveznog psihijatrijskog liječenja iz čl. 75. Kaznenog zakona, pa je tako prema njemu za vrijeme izvršenja kazne zatvora primijenjeno i obvezno psihijatrijsko liječenje.
Osim navedenih predmeta u kojima je državno odvjetništvo pokrenulo kazneni postupak protiv Z. M. i u kojima su donijete presude kojima je isti proglašen krivim zbog počinjenja više kaznenih djela, u još dva predmeta odvjetništvo je pokrenulo kazneni postupak protiv okrivljenika i to zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 129. st. 2. KZ-a. Međutim, kako su u ovim predmetima oštećenici odustali od kaznenog progona protiv okrivljenika, a radi se o kaznenim djelima gdje kazneni progon ovisi o volji oštećenika, došlo je do obustave postupka.
U pet predmeta, u kojima su podnijete kaznene prijave protiv Z. M., prijave su odbačene jer nije bilo osnova za kazneni progon.