U istrazi se drugokrivljenicu tereti da od srpnja 1998. nadalje, kao voditeljica Područne jedinice u Odjelu hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji nadležnog ministarstva, a kasnije kao viša upravna referentica nadležnog ureda državne uprave; znajući da je prvookrivljenici kao izvanbračnom drugu hrvatskog branitelja rješenjem ureda za obranu iz 1994. godine priznato pravo na obiteljsku invalidninu i ostala prava po Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata; nakon što je zaprimila pravomoćno sudsko rješenje o odbijanju prijedloga za utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice prvookrivljenice i hrvatskog branitelja; nije pokrenula obnovu postupka radi poništenja rješenja Ureda za obranu i poništenja priznatih prava prvookrivljenice zbog nepostojanja izvanbračne zajednice. Drugookrivljenica je sudsko rješenje odložila u arhivu, a u rujnu 2002. godine izdala prvookrivljenici potvrdu da ona ima priznat status člana obitelji kao izvanbračna supruga poginulog hrvatskog branitelja čime je prvookrivljenica na ime invalidnine i mirovine nepripadno stekla iznos od preko 1,100.000,00 na štetu proračuna Republike Hrvatske.
Postoji pravni kontinuitet kaznenog djela nesavjesnog rada u službi iz čl. 339. ranijeg Kaznenog zakona iz 1997. i kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. novog Kaznenog zakona iz 2011., a zbog obavezne primjene blažeg zakona za počinitelja primijenjen je čl. 339. ranijeg Kaznenog zakona kao blaži u odnosu na čl. 291. novog Kaznenog zakona.