Okrivljeni 50-godišnjak oglašen je krivim da je od 2011. do 2013. godine u Varaždinu, počinio kaznena djela prijevare na štetu sedam osoba na način da je od njih ishodio da mu predaju novac ili stvari lažnim predočavanjem da će novac vratiti ili im kupiti automobile, posredovati u kupnji nekretnina i za njihov račun prodati stvari, ali nakon uzimanja novca nije učinio ništa od dogovorenog i tako se protupravno okoristio za više od 610.000,00 kuna.

Žalba je podnesena zbog povrede Kaznenog zakona jer je sud izrekao okrivljeniku za oba kaznena djela jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a pojedinačnu kaznu zatvora za jedno kazneno djelo sud je izrekao u trajanju od jedne godine i tri mjeseca, čime je povrijeđena odredba Kaznenog zakona prema kojoj jedinstvena kazna zatvora mora biti veća od svake pojedinačne kazne zatvora, pa je jedinstvena kazna zatvora u ovom slučaju morala biti veća od jedne godine i tri mjeseca. Državno odvjetništvo smatra kako je bilo potpuno neopravdano zamijeniti okrivljeniku kaznu zatvora radom za opće dobro, jer je okrivljenik osuđivana osoba koju ni višegodišnja zatvorska kazna nije odvratila od ponavljanja kaznenih djela.