U navedenom je tekstu objavljeno kako je državno odvjetništvo okrivljeniku, u zamjenu za priznanje počinjenja kaznenog djela nedozvoljene proizvodnje i prometa drogama, nudilo zamjenu kazne zatvora radom za opće dobro na slobodi, o čemu nema pisanog traga i da se državno odvjetništvo, nakon što je okrivljenik "preuzeo" krivnju, nije pridržavalo dogovora.

U konkretnom slučaju, Općinsko državno odvjetništvo Osijeku se nije sporazumijevalo o uvjetima priznanja krivnje i sankciji s okrivljenikom.
Naime, sukladno Zakonu o kaznenom postupku, Zakonu o državnom odvjetništvu i naputku Glavnog državnog odvjetnika, o pregovaranju i sporazumijevanju s okrivljenikom vode se pisane bilješke, te se po uspješnom okončanju pregovora potpisana izjava okrivljenika i njegovog branitelja o sporazumu dostavlja na sud. Kako državno odvjetništvo u ovom slučaju nije s okrivljenikom pregovaralo o sankciji tako o tome ni nema pisanog traga.

Ujedno, Općinski sud u Osijeku je nakon provedenog postupka, uzimajući u obzir sve zakonom predviđene olakotne i otegotne okolnosti, osudio okrivljenika na zatvorsku kaznu, a tu je presudu povodom žalbe okrivljenika potvrdio i Županijski sud u Osijeku. Zahtjev okrivljenika za izvanrednim preispitivanjem predmetne pravomoćne presude Vrhovni sud Republike Hrvatske je odbio kao neosnovan.

Slijedom navedenog, navodi koje je okrivljenik izjavio za dnevni list nisu točni pri čemu dodajemo kako autor teksta nije svoje informacije provjerio kod druge strane odnosno kod državnog odvjetništva.