U navedenoj presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske se navodi da okolnost što tužitelj nije tražio ispunjenje ugovora o izvođenju radova i isplatu ugovorene naknade po tom ugovoru za uloženo i izvedeno u zakupljenom prostoru od ugovorne stranke kao i okolnost što je ta ugovorna stranka trgovačko društvo H. d.d. insolventan, tužitelj ne može koristiti za isticanje zahtjeva prema tuženiku kao vlasniku prostora i to mu ne daje osnovu njegovom zahtjevu za stjecanje bez osnova. Za prosudbu radi li se o stjecanju bez osnova odlučno je da li je u trenutku stjecanja ili prelaska imovine na drugoga za to stjecanje ili prelazak postojala pravna osnova.
Naime, u pravnoj stvari tužitelja I. d.d. Pula protiv tuženika Republike Hrvatske radi isplate, 13. veljače 2007. je donijeta prvostupanjska presuda Općinskog suda u Puli-Pola kojom je tuženik obvezan da tužitelju, trgovačkom društvu I. d.d. Pula, isplati iznos od 882.293,70 kn sa kamatom po stopi propisanoj zakonom koji na taj iznos teče od 26. veljače 2002., pa do isplate, kao i da naknadi troškove postupka u iznosu od 106.476,35 kn.
Postupajući po žalbi tuženika, Županijski sud u Puli-Pola je presudom od 16. veljače 2009. odbio žalbu tuženika kao neosnovanu. Na navedenu je presudu tužena Republika Hrvatska, zastupana po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli, izjavila reviziju.