Okrivljenika se tereti da je sudjelujući u svojstvu punomoćnika prodavatelja prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora, a sve kako bi se znatno materijalno okoristio, novac koji je prodavatelj uplatio na njegov račun zadržao za sebe, prešućujući prodavatelju činjenicu da je kupac u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu u iznosu od 429.930,00 eura, a kupcu činjenicu da novac nije predao prodavatelju, čime je onemogućio sklapanje glavnog kupoprodajnog ugovora. Potom je, kada je pred Općinskim sudom u Crikvenici pokrenut parnični postupak radi zaključenja navedenog kupoprodajnog ugovora; a kako bi prikrio činjenicu da je novac zadržao za sebe; sudu podnio punomoć kojom ga prodavatelj navodno opunomoćuje za zastupanje i pritom dostavio podnesak kojim je priznao tužbeni zahtjev tužitelja pa je sud, uvjeren da priznanje tužbenog zahtjeva predstavlja pravu volju stranaka, donio presudu kojom je naloženo tuženiku sklapanje kupoprodajnog ugovora s tužiteljem i omogućeno kupcu da upiše svoje pravo vlasništva na nekretnini koja je bila predmetom pravnoga posla, iako prodavatelj nikada nije primio ugovorenu kupoprodajnu cijenu. Na taj način pribavio si je na štetu S. P. (1932.) imovinsku korist u iznosu od 429.930,00 eura.
Ujedno, tereti ga se i da je kao odvjetnik zaključio sa T. P. (1971.) Ugovor o nalogu, na ime čega je primio novčani iznos od 13.730,35 eura koji je trebao koristiti isključivo za isplatu tražbina utvrđenih sudskim nagodbama sklopljenim pred Općinskim sudom u Crikvenici; prema unaprijed stvorenoj prijevarnoj namjeri; a kako bi si pribavio znatnu materijalnu korist, isto nije obavio niti je vratio novac nalogodavcu.