Okrivljenom D. P. se stavlja na teret da je od 14. veljače do 7. travnja 2008. u Vodicama, kao vlasnik i odgovorna osoba pravne osobe iz Vodica; s ciljem pribavljanja nepripadne imovinske za to društvo; sa društvom iz Umaga Umag dogovorio kupnju 46 šlepera šećera ukupne vrijednosti od 7.292.689,29 kuna, prilikom čega je odgovornim osobama lažno prikazao da će preuzetu robu platiti u roku od 30 do 90 dana, te jamčio i svojom osobnom imovinom. Kao sredstvo osiguranja plaćanja je predao tri bjanko zadužnice na ukupni iznos od 3.000.000,00 kuna, iako svjestan da se zbog nedostatnih sredstava na žiro-računa svog društva, društvo iz Umaga neće moći naplatiti. Nakon što je u više navrata preuzeo naručeni šećer, prodao ga je a da oštećenom društvu nije podmirio dugovanje, niti se isto moglo naplatiti slanjem bjanko zadužnica na naplatu 19. ožujka 2009. zbog trajne blokade žiro-računa društva, kao ni iz njegove osobne imovine, s obzirom da u svom vlasništvu nije imao nikakvih nekretnina. Time je društvu iz Vodica a na štetu društva iz Pule ostvario nepripadnu materijalnu korist u iznosu od 7.292.689,29 kuna.
Ujedno ga se tereti da je neutvrđenog dana od  siječnja do 2. lipnja 2009. u Vodicama, kao vlasnik i odgovorna osoba trgovačkog društva iz Vodica, ovlašten za rukovođenje radom društva  i potpisivanje dokumentacije  platnog prometa, sastavio ispravu "salda konti kupaca" u kojima je lažno prikazano da prema društvima iz Pule, Šibenika, Zaprešića, Sibinja, Splita, Zagreba, Zagreba, Varaždina, te prema obrtima iz Kanfanara, ima nepodmirenih potraživanja  u ukupnom iznosu od 5.008.638,77 kuna iako ih nije imao dok sa dva društva od navedenih nikada nije niti poslovao. Navedenu je ispravu uporabio u  stečajnom postupku otvorenim nad društvom iz Vodica 2. lipnja 2009. radi prijavljivanja tražbina prema navodnim dužnicima, dok je  protivno čl. 106 Stečajnog zakona (NN 44/96, 29/99, 129/00, 123/03 I 82/06) uništio sve originalne račune  prema istim dužnicima.