Postoji osnovana sumnja da su prvoosumnjičenik (osnivač i predsjednik nadzornog odbora jedne kreditne unije), drugoosumnjičenik (suradnik te unije), trećeosumnjičenik (predsjednik uprave te unije) i četvrtoosumnjičenik (član uprave te unije) zajednički i dogovorno krajem svibnja 2015. godine na području Županije splitsko-dalmatinske; u nakani da se neosnovano materijalno okoriste znatnim iznosom novca; oštećenici neistinito predočili da će joj unija odobriti kredit od 2,700.000,00 kuna s rokom otplate od pet godina i kamatom od 10,70 posto s tim da ona ne može biti nositelj kredita, već da će kredit za nju podići petoosumnjičenik i šestoosumnjičenik te da će joj novac biti isplaćen u cijelosti. Oštećenica je povjerovala osumnjičenicima i po nalogu prvoosumnjičenika su procijenjene njene nekretnine po stalnom sudskom vještaku na iznos od 830.606,48 eura u protuvrijednosti od 6,271.078,94 kune. Nakon toga, osnovano se sumnja, drugoosumnjičenik je sastavio fiktivni ugovor o kreditu na ime petoosumnjičenika i šestoosumnjičenika na iznos od po 1,350.000,00 kuna. Trećeosumnjičenik i četvrtoosumnjičenik su, osnovano se sumnja, u javnobilježničkom uredu sastavili sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava nad tim nekretninama temeljem kojeg su ishođena rješenja zemljišnoknjižnog odjela suda o uknjižbi založnog prava nad nekretninama u vlasništvu oštećenice u korist te unije. Opisanim su pribavili sebi i uniji nepripadnu imovinsku korist u navedenom iznosu.
Postoji osnovana sumnja da su prvoosumnjičenik (osnivač i predsjednik nadzornog odbora jedne kreditne unije), trećeosumnjičenik (predsjednik uprave unije), četvrtoosumnjičenik (član uprave unije); u nakani da pribave znatnu imovinsku korist za sebe i uniju, a šestoosumnjičenik im je omogućio sa pristankom da bude dužnik; početkom lipnja 2012. godine, prvoosumnjičenik i drugoosumnjičenik oštećeniku neistinito prikazali da zbog starosti ne može biti nositelj kredita, ali da će mu unija odobriti kratkoročnu pozajmicu od 100.000,00 kuna s rokom otplate od šest mjeseci, time da će fiktivni nositelj kredita biti šestoosumnjičenik, nakon čega će mu biti isplaćen novac. Oštećenik je povjerovao i po nalogu prvoosumnjičenika su procijenjene njegove nekretnine po stalnom sudskom vještaku na iznos od 155.601,12 eura u protuvrijednosti od 1,171.676,42 kune. Nakon toga, trećeosumnjičenik i četvrtoosumnjičenik su na ime šestoosumnjičenika sastavili fiktivni ugovor o kreditu na iznos od po 100.000,00 kuna, te su u javnobilježničkom uredu sastavili sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava nad tim nekretninama temeljem kojeg je ishođeno rješenje zemljišnoknjižnog odjela suda o uknjižbi založnog prava na toj nekretnini u vlasništvu oštećenika u korist unije. Oštećeniku je isplaćeno 5.000,00 eura u protuvrijednosti od 37.500,00 kuna dok su za ostatak (62.500,00 kuna) sebi i uniji pribavili nepripadnu imovinsku korist na štetu oštećenika.
Postoji osnovana sumnja da su drugoosumnjičenik, sedmoosumnjičenik i osmoosumnjičenik (direktor trgovačkog društava) početkom srpnja 2013. godine; nakon što je drugoosumnjičenik od oštećenika pribavio specijalnu punomoć za prodaju njegovih nekretnina u vrijednosti od 1,171.676,42 kune; u javnobilježničkom uredu lažno prikazali oštećeniku da će mu kupac (trgovačko društvo) isplatiti procijenjenu cijenu stana u navedenom iznosu i naveli ga da kao kupac potpiše ugovor o kupoprodaji nekretnina u srpnju 2013. godine za iznos od 300.800,00 kuna. Oštećenik je ugovorom potvrdio da je trgovačko društvo za njega obavilo građevinske radove u vrijednosti od 196.000,00 kuna, koji nisu izvedeni, a za koje je osmoosumnjičenik izdao račun kao da su izvedeni. Za ovaj iznos je umanjena cijena, a iznos od 104.800,00 kuna da će se uplatiti na žiro račun unije po osnovi kratkoročne pozajmice koja je prethodno opisana. Temeljem ugovora o kupoprodaji, trgovačko društvo je ishodilo zemljišnoknjižno rješenje, a novac od stvarno dogovorene cijene od 1,171.676,42 kune oštećeniku ni do danas nije isplaćen.
 
Postoji osnovana sumnja da su drugoosumnjičenik i sedmoosumnjičenik; u nakani da se nepripadno okoriste u znatnom iznosu; drugoosumnjičenik svom poznaniku-oštećeniku predočili da će treća osoba u ime svog brata kupiti njegove nekretnine za iznos od 1,020.000,00 kuna s čime se oštećenik suglasio. Prilikom sastavljanja ugovora o kupoprodaji nekretnina oštećenika su naveli da potpiše navedeni ugovor na iznos od 150.000,00 kuna, pod izgovorom da tako smanjuju osnovicu za razrez poreza, iako su unaprijed odlučili da novac neće predati oštećeniku. Nakon što je podmiren dio kupoprodajne cijene u vrijednosti od 80.000,00 eura, osumnjičenici su novac zadržali za sebe i time oštetili oštećenika za 1,020.000,00 kuna.

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je nakon ispitivanja osumnjičenika podnijelo sucu istrage Županijskog suda u Splitu prijedlog za određivanje istražnog zatvora protiv prvoosumnjičenika, drugoosumnjičenika i sedmoosumnjičenika zbog postojanja osobitih okolnosti koje upućuju na opasnost da će boravkom na slobodi ometati kazneni postupak utjecajem na svjedoke i oštećenike (članak 123. stavak 1. točka 2. i točka 3. Zakona o kaznenom postupku), a protiv prvoosumnjičenika i drugoosumnjičenika zbog opasnosti od ponavljanja kaznenog djela. 
Navedeni prijedlog sudac istrage je prihvatio i odredio istražni zatvor protiv navedenih osumnjičenika.