Podnositelj prijave B. O. u kaznenim prijavama navodi da su mu se obraćali mnogobrojni poslovni partneri i prijatelji uznemireni objavljenim tvrdnjama u jednim dnevnim novinama koje su prenijele izjave LJ. Š., T. D. i J. E. kako je upravo B. O. izvlačio novac iz trgovačkih društava čiji je vlasnik, kao i da je robovlasnički sistem bio bolji od onog što su sa njim proživljavali njegovi zaposlenici.
Kaznene prijave su odbačene jer je ocijenjeno kako se u postupanju J. Š., T. D. i J. E. nisu ostvarila obilježja kaznenog djela širenja lažnih i uznemirujućih glasina iz čl. 322. st. 1. Kaznenog zakona niti nekog drugog kaznenog djela za koje se progon poduzima po službenoj dužnosti.