Općinsko državno odvjetništvo u Splitu Odgovor na objavljene informacije
13.01.2015.
Općinsko državno odvjetništvo u Splitu objavljuje odgovor na informacije objavljene u tekstu na jednom internetskom portalu radi ispravka netočnih i dopune nepotpunih informacija te time točnog informiranja javnosti. (13. 1. 2015.)
U tekstu pod naslovom "Nema pravde: Konačno slobodan nakon što je prije 20 godina ubio u samoobrani, a država mu oduzela stan!" je objavljeno kako je "Državno odvjetništvo 2009. godine tužilo radi utvrđenja prestanka prava i obveza zaštićenog najmoprimca, radi ispražnjenja te predaje stana" i kako je "Općinski sud 2012. godine donio presudu u korist države i to zbog ogluhe! Teško da je Radanović znao za tužbu, a o tome sasvim sigurno ništa nije znao ni njegov odvjetnik Jadran Franceschi, koji je tužio državu radi smetanja Radanovića i 2004. dobio taj spor."
Činjenica jest da je prije iniciranja navedenog sudskog postupka Ministarstvo obrane; pod čijim upravljanjem je bio predmetni stan; u više navrata i to dopisima od 12. prosinca 2003., 10. rujna 2004., 1. prosinca 2004., 8. prosinca 2004., 21. travnja 2005., 1. rujna 2005., 20. svibnja 2005. i 17. siječnja 2006. od Gorana Radanovića; a to je isto učinilo i Općinsko državno odvjetništvo kao zakonski zastupnik Ministarstva obrane; putem njegovog punomoćnika odvjetnika Jadrana Franceschia zatražilo da dostavi relevantnu dokumentaciju u svrhu otkupa predmetnog stana kao i suglasnost majke da je trajno napustila stan. S obzirom da imenovani nije udovoljio navedenom traženju, Ministarstvo obrane je nakon utvrđenja da isti ne plaća predujam najamnine otkazao mu najam stana uz napomenu da je opomenu kao i izjavu o otkazu najma zaprimio navedeni punomoćnik imenovanog.
Ujedno, činjenica je kako je podnošenju tužbe prethodio postupak mirnog rješenja spora u kojem je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu 24. ožujka 2009. putem odvjetnika Jadrana Franceschia uputilo Goranu Radanoviću zahtjev za mirno rješenje spora uz koji je dostavljen nacrt tužbe, iz čega proizlazi da je punomoćnik Gorana Radanovića bio u kontaktu sa svojom strankom i imao saznanja o predmetnom sporu. Odvjetnik Jadran Franceschi nije se očitovao na predmetni zahtjev za mirno rješenje spora, ali je u podnesku upućenom sudu povodom tužbe istaknuo kako tuženik nije primio opomenu te da odvjetnik nije njegov punomoćnik za primanje pismena. Iz navedenog proizlazi kako je punomoćnik Gorana Radanovića bio u kontaktu sa svojom strankom-tuženikom te ga je, očito, i izvijestio o činjenici pokretanja predmetnog parničnog postupka.
Stoga je Općinski sud u Splitu radnje dostave tužbe tuženiku obavio sukladno relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku.
Činjenica jest da je prije iniciranja navedenog sudskog postupka Ministarstvo obrane; pod čijim upravljanjem je bio predmetni stan; u više navrata i to dopisima od 12. prosinca 2003., 10. rujna 2004., 1. prosinca 2004., 8. prosinca 2004., 21. travnja 2005., 1. rujna 2005., 20. svibnja 2005. i 17. siječnja 2006. od Gorana Radanovića; a to je isto učinilo i Općinsko državno odvjetništvo kao zakonski zastupnik Ministarstva obrane; putem njegovog punomoćnika odvjetnika Jadrana Franceschia zatražilo da dostavi relevantnu dokumentaciju u svrhu otkupa predmetnog stana kao i suglasnost majke da je trajno napustila stan. S obzirom da imenovani nije udovoljio navedenom traženju, Ministarstvo obrane je nakon utvrđenja da isti ne plaća predujam najamnine otkazao mu najam stana uz napomenu da je opomenu kao i izjavu o otkazu najma zaprimio navedeni punomoćnik imenovanog.
Ujedno, činjenica je kako je podnošenju tužbe prethodio postupak mirnog rješenja spora u kojem je Općinsko državno odvjetništvo u Splitu 24. ožujka 2009. putem odvjetnika Jadrana Franceschia uputilo Goranu Radanoviću zahtjev za mirno rješenje spora uz koji je dostavljen nacrt tužbe, iz čega proizlazi da je punomoćnik Gorana Radanovića bio u kontaktu sa svojom strankom i imao saznanja o predmetnom sporu. Odvjetnik Jadran Franceschi nije se očitovao na predmetni zahtjev za mirno rješenje spora, ali je u podnesku upućenom sudu povodom tužbe istaknuo kako tuženik nije primio opomenu te da odvjetnik nije njegov punomoćnik za primanje pismena. Iz navedenog proizlazi kako je punomoćnik Gorana Radanovića bio u kontaktu sa svojom strankom-tuženikom te ga je, očito, i izvijestio o činjenici pokretanja predmetnog parničnog postupka.
Stoga je Općinski sud u Splitu radnje dostave tužbe tuženiku obavio sukladno relevantnim odredbama Zakona o parničnom postupku.