Okrivljenog 38-godišnjaka se tereti da je od 23. lipnja 2017. do 6. studenog 2017. u Splitu i Omišu, kao zaposlenik u jednom državnom tijelu i raspoređen u službu u Splitu; nakon što mu je na temelju njegovog zahtjeva, u kojem je naveo da mu je prebivalište u Živogošću; poslodavac prethodno priznao pravo na naknadu troškova međumjesnog prijevoza te mu plaćao mjesečnu kartu ugovornog prijevoznika; postupio u nakani da se neosnovano materijalno okoristi. Tereti ga se da poslodavca nije obavijestio o promjeni svog prebivališta iako je prebivao u Omišu te bio svjestan da mu zato više ne pripada pravo na naknadu troškova prijevoza niti prijevozna karta. Poslodavac mu je, uslijed navedenog, u navedenom razdoblju isplaćivao naknadu troškova prijevoza i plaćao trošak ugovornog prijevoznika, čime je državni proračun Republike Hrvatske oštetio za ukupno 337,02 eura (2.539,25 kuna). 

Okrivljenika se tereti da je od 1. svibnja 2019. do 31. siječnja 2022. u Splitu i Omišu, na istom radnom mjestu postupio u nakani da se znatno neosnovano materijalno okoristi, a nakon što mu je na temelju njegovog zahtjeva, u kojem je naveo da mu je prebivalište u Živogošću, poslodavac sukladno zakonskim odredbama priznao pravo na naknadu za stanovanje, iako je prebivao u Omišu te bio svjestan da više nema pravo na tu naknadu. Tereti ga se da poslodavca nije obavijestio o promjeni prebivališta te je postupajući s istim ciljem, a kako bi udovoljio i dodatnom uvjetu za ostvarivanje tog prava, lažno prijavio boravište u Splitu i Podstrani, pa mu je poslodavac na temelju neistinito prezentiranih podataka o prebivalištu i boravištu isplatio naknadu za stanovanje u ukupnom iznosu od 10.511,65 eura (79.200,00 kuna) za koliko je oštetio državni proračun Republike Hrvatske.