Na temelju optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Splitu, Općinski sud u Splitu donio je presudu kojom je okrivljenik (1981.) proglašen krivim zbog kaznenog djela spolnog uznemiravanja iz članka 156. stavak 1. Kaznenog zakona dok je okrivljenica (1988.) proglašena krivom zbog dva kaznena djela povrede djetetovih prava iz članak 177. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona, sve u svezi s člankom 51. Kaznenog zakona. Okrivljenici su osuđeni na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, svaki, te i im je primjenom odredbi članka 56. Kaznenog zakona izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako optuženici u roku provjeravanja od tri godine od pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo. 

Općinsko državno odvjetništvo u Splitu u podnesenoj žalbi ističe da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optuženika i da je optuženicima izrekao preblagu sankciju te da sud nije na primjeren način cijenio posebno otegotne okolnosti koje proizlaze iz psihologijskog vještačenja oštećene djece kod kojih se razvila separacijska anksioznost i posttraumatski stres.

Državno odvjetništvo, uz navedeno, ocjenjuje da je prvostupanjski sud kao posebno otegotne okolnosti trebao cijeniti društvenu pogibeljnost i raširenost ovakvih kaznenih djela, kao i činjenicu da ovakva kaznena djela povrjeđuju najranjiviju skupinu u društvu (djeca). Ujedno, izrečena kaznena sankcija nije primjerena osobama koje spolno uznemiravaju i zlostavljaju maloljetnu djecu i njom se ne izražava društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela. 

Slijedom navedenog, državno odvjetništvo u žalbi predlaže da Županijski sud u Splitu prihvati ovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da optuženike osudi na jedinstvene kazne zatvora zbog počinjenja predmetnih kaznenih djela.