Okrivljenik je proglašen krivim što je 31. kolovoza 2023. u Splitu, upravljao osobnim vozilom s koncentracijom alkohola u krvi od najmanje 2,11 g/kg, uslijed čega je bio apsolutno nesposoban za sigurnu vožnju, pri čemu se nije zaustavio ispred obilježenog pješačkog prijelaza kada je za njegov smjer kretanja bilo uključeno crveno svjetlo na semaforu, već je ušao u raskrižje i nastavio vožnju i vozilom zašao na suprotni kolnički trak te prednjim dijelom vozila udario u pješaka koji se kretao preko obilježenog pješačkog prijelaza, za vrijeme dok je za pješake bilo upaljeno zeleno svjetlo na semaforu. Uslijed ovog udara pješak je zadobio ozljede koje su osobito teške naravi.

Uz navedeno okrivljenik je proglašen krivim što je neposredno nakon prometne nesreće koju je skrivio, svjestan da je vozilom udario pješaka, da je pješak ozlijeđen i da mu je zdravlje ugroženo, propustio se zaustaviti i pružiti mu pomoć, premda je to bio u mogućnosti bez da ugrozi sebe i druge.

Općinski sud u Splitu je nakon pojedinačno utvrđenih kazni zatvora za navedena kaznena djela, okrivljenika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci, te je na temelju odredbe članka 55. stavka 1. Kaznenog zakona izrečenu kaznu zatvora zamijenio radom za opće dobro.

Protiv prvostupanjske presude, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupku te zbog odluke o kazni i zamjeni radom za opće dobro.

Državno odvjetništvo smatra da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, jer prvostupanjski sud nije naveo koje to osobito olakotne okolnosti postoje na strani okrivljenika zbog kojih je sud ublažio kaznu zatvora okrivljeniku ispod zakonskog minimuma u odnosu na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 3. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona. Osim toga, Općinsko državno odvjetništvo u Splitu smatra da je sud okrivljeniku izrekao preblagu sankciju te da nije bilo mjesta ublažavanju kazne u odnosu na kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu kao i da nije bilo opravdano zamijeniti kaznu zatvora radom za opće dobro, uzimajući u obzir pogibeljnost predmetnih kaznenih djela i teške posljedice koje su nastupile žrtvi, te je predloženo da se okrivljeniku izrekne bezuvjetna kazna zatvora u duljem trajanju.