Okrivljenicama se stavlja na teret da su 29. kolovoza 2000. u Splitu, R. S. kao vršiteljica dužnosti predsjednika uprave jedne banke, a S. Č. kao odvjetnica koja je zastupala pred Trgovačkim sudom tu banku u postupku radi utvrđivanja uvjeta za otvaranje stečajnog postupka nad bankom; znajući da je rješenjem Trgovačkog suda od 23. svibnja 2000. određena mjera zabrane raspolaganja svom imovinom banke bez prethodne suglasnosti stečajnog suca; pa su bez pribavljanja takve suglasnosti, za iznos četverostruko manji od tržišne vrijednosti nekretnine, sklopile ugovor o kupoprodaji. Naime, okrivljena R. S. zaključila je sa kupcem J. S. ugovor o kupoprodaji poslovnog prostora, a kojeg je sastavila okrivljena S. Č., a tim je ugovorom banka kupcu J. S. prodala poslovni prostor ukupne površine od 271 kvadratnog metra za iznos od 80.000,00 DEM u protuvrijednosti 309.450,32 kune, iako je procijenjena tržišna vrijednost nekretnine iznosila 374.848,00 DEM u protuvrijednosti 1.476.901,12 kuna čime su oštetili banku za iznos od najmanje 1.167.450,80 kuna.