Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je žalbu protiv te presude zbog odluke o uvjetnoj osudi, smatrajući da se u konkretnom slučaju ne radi o primjerenoj sankciji, istaknuvši između ostalog, da prvostupanjski sud nije uz uvjetnu osudu optuženiku odredio ni posebnu obvezu da u određenom roku od pravomoćnosti presude naknadi Republici Hrvatskoj štetu pričinjenu kaznenim djelom.

Županijski sud u Varaždinu prihvatio je žalbu državnog odvjetništva te je presudu Općinskog suda u Splitu preinačio u odluci o uvjetnoj osudi na način da je, uz prihvaćanje kazne zatvora u trajanju od jedne godine na koju je optuženik osuđen prvostupanjskom presudom, izrekao uvjetnu osudu, ali s dužim rokom provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude, pa se kazna zatvora neće izvršiti ako optuženik u tom roku ne počini novo kazneno djelo.  Ujedno mu je naložena i posebna obveza, kojom je određeno da u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom, na način da oštećenoj Republici Hrvatskoj isplati iznos od 16.108,60 eura.

Žalbu koju je protiv presude Općinskog suda u Splitu podnio optuženik, Županijski sud u Varaždinu odbio je kao neosnovanu.