Žalba je podnesena zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud u presudi, po stavu državnog odvjetništva neosnovano, izostavio iz inkriminacije razdoblje od kolovoza 2003. do siječnja 2008. godine, smatrajući kako okrivljenik tada nije bio odgovorna osoba štedno-kreditne zadruge. Na temelju dokumentacije iz predmeta te na temelju sadržaja iskaza većeg broja svjedoka, državno odvjetništvo smatra da je i u navedenom razdoblju okrivljenik bio odgovorna osoba, kao što je to nedvojbeno bio i u ranijem razdoblju.

Žalba je podnesena i zbog odluke o kazni i troškovima postupka. Državno odvjetništvo smatra da uvjetna osuda nije primjerena sankcija jer je okrivljenik počinio kazneno djelo u duljem razdoblju i oštetio veći broj osoba za više od 700.000 kuna, od čega je oštećenicima u stečajnom postupku vraćeno tek 5,5 posto njihovog novca. Žalbom se pobija i odluka suda kako je okrivljenik dužan platiti samo polovicu iznosa troškova postupka, a ne i cijeli iznos, jer za takvu odluku suda ne postoje nikakvi opravdani razlozi.