Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu Odbijena žalba tužitelja i potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu

29.05.2017.
U parničnom predmetu tužitelja S. Đ. protiv tuženika Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, Građansko-upravnom odjelu, Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, je donio presudu kojom je kao neosnovanu odbio žalbu tužitelja i potvrdio u cijelosti presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu. (29. 5. 2017.)

Predmetnim tužbenim zahtjevom, tužitelj je potraživao naknadu štete zbog povrede prava osobnosti  u vidu prava na duševno i tjelesno zdravlje, ugleda, časti i dostojanstva, a štete koja mu je navodno nastala prilikom njegovog uhićenja zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 333. i članka 90. Kaznenog zakona na štetu I. P. i N. F. Tužitelj ističe kako su mu prilikom uhićenja neosnovano i nepotrebno nanesene tjelesne ozljede i primijenjena sredstva prinude od pripadnika Antiterorističke jedinice Lučko te mu je time povrijeđeno Ustavom zajamčeno pravo na dostojanstvo, čast i ugled.

Prvostupanjski sud je u cijelosti proveo sve dokazne prijedloge tužene isticane u cilju osporavanja zahtjeva tužitelja te prihvatio sve navode tužene kako prilikom intervencije Antiterorističke jedinice Lučko kod uhićenja tužitelja u ni jednom segmentu nije došlo do prekoračenja ovlasti policijskih službenika, odnosno da su sva primijenjena sredstva prinude kod uhićenja tužitelja bila zakonita, s obzirom na očekivano pružanje otpora prilikom uhićenja, sukladna i prilagođena sigurnosnoj prosudbi uvažavajući visoku razinu društvene opasnosti osobe koju je trebalo uhititi.
Donesenom presudom prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev s obrazloženjem sukladnim upravo gore navedenom, navodeći da su primijenjena sredstva prinude kod uhićenja tužitelja u konkretnom slučaju bila zakonita i srazmjerna težini kaznenog djela za koje je uhićeni bio osumnjičen te je upotrijebljena samo tjelesna snaga kao najblaže sredstvo prisile iako je prema težini djela i ukupnoj procjeni sigurnosne situacije bilo dopušteno i korištenje vatrenog oružja.

Drugostupanjski sud je odbio žalbu tužitelja podnesenu na presudu prvostupanjskog suda prihvaćajući obrazloženje suda prvog stupnja u potpunosti sukladno isticanim navodima tužene kako iz svih provedenih dokaza ne proizlazi da bi kod tužitelja prilikom konkretnog događaja bili povrijeđeni njegova čast, ugled i dostojanstvo u mjeri koja bi opravdavala dosuđenje pravične novčane naknade kao i da zadobivene tjelesne ozljede odnosno utvrđeno trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha kod tužitelja nisu bili takvi da bi opravdavali dosuđenje pravične novčane naknade u smislu odredbe članka 1100. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima.