Optužnim mu se prijedlogom stavlja na teret da je 30. listopada 2008. u Zagrebu, došao u prostorije Policijske uprave zagrebačke, kako bi kao branitelj prisustvovao davanju iskaza jednog osumnjičenika u pretkaznenom postupku za kaznena djela teškog ubojstva iz čl. 91. Kaznenog zakona i udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. Kaznenog zakona. Tom prilikom ta mu je osoba iznijela svoju spremnost da u svojstvu osumnjičenika u njegovoj nazočnosti kao branitelja dade iskaz u kojem bi naveo sve njemu poznate činjenice vezane uz prije navedena kaznena djela. Okrivljenik nije bio suglasan s takvom obranom i uputio ga je da se brani šutnjom. Budući da njegov potencijalni branjenik nije prihvatio njegovu sugestiju uputio ga je da izabere drugog branitelja.
Nakon toga, iako svjestan da se prema odredbi čl. 23. st. 2. Zakona o USKOK-u bez odobrenja Ravnatelja Ureda ne smiju objaviti podaci o predistražnom postupku u predmetima iz nadležnosti toga Ureda, u više je navrata toga dana predstavnicima medija iznosio podatke o suradnji navedenog osumnjičenika sa USKOK-om i kakva će biti njegova obrana. Na opisani način je iznio podatke koji su prema navedenom članku Zakona o USKOK-u službena tajna.

I ovaj slučaj pokazuje kako se zaboravlja na odredbu članka 23 stavak 2. Zakona o Uredu za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta o zabrani objavljivanja podataka iz predistražnog postupka u predmetima iz nadležnosti Ureda, te na stavak 3. o zabrani objavljivanja podataka iz tijeka istrage bez odobrenja suda. Članak 23. stavak 2. Zakona određuje kako se bez odobrenja Ravnatelja ne smiju objaviti podaci o predistražnom postupku u predmetima iz nadležnosti Ureda, time da je neovlašteno objavljivanje kazneno djelo odavanja službene tajne iz članka 351. KZ-a.