Tereti ga se da je od 17. lipnja 2003. do 23. svibnja 2007., u namjeri da si pribavi znatnu imovinsku koristi, Ministarstvu obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti podnio zahtjev za dodjelu stambenog kredita za izgradnju obiteljske kuće, iako je znao da za to ne ispunjava zakonom propisane uvjete. Uz zahtjev je priložio dokumentaciju iz koje proizlazi da nije vlasnik stana ili kuće na području RH-a i da isto nije prodavao, darovao ili na drugi način otuđio poslije 1. siječnja 1991., iako svjestan da navedeno ne odgovara istini budući da je 26. kolovoza 1998. kupio trosobni stan u Zagrebu. Istim se zahtjevom obvezao da će o svim promjenama koje utječu na dodjelu stambenog kredita izvijestiti Stambenu komisiju Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata. Nakon toga, Komisija za stambeno zbrinjavanje spomenutog Ministarstva je donijela Odluku kojom mu je dodijeljen stambeni kredit za izgradnju obiteljske kuće u iznosu od 49.000,00 eura.
Okrivljenik je potom u spis priložio novu Uredovnu potvrdu Općinskog suda u Zagrebu iz koje je proizlazilo da nije vlasnik ili korisnik nekretnina na području Grada Zagreba te Uvjerenje Općinskog suda u Kaštel Lukšiću kojim potvrđuje da nije upisan kao vlasnik nekretnina na području Grada Kaštela, iako je znao da je prethodno kćeri i sinu darovao polovicu kuće i dvora u Kaštel Lukšiću. Ove nekretnine je naslijedio, a o čemu nije izvijestio Stambenu komisiju Ministarstva, kako se obvezao. Potom je Ministarstvo donijelo rješenje o pravu na stambeni kredit u iznosu od 49.000,00 eura te je sklopljen i Ugovor o stambenom kreditu, kojim se A. P. obvezao da će po iskorištenju odobrenih sredstava, a najkasnije do isteka jedne godine, Ministarstvu dostaviti dokaz o namjenskom iskorištenju sredstava. Okrivljenik je, prije donošenja rješenja Ministarstva o dodjeli stambenog kredita, Gradskom uredu za zdravstvo, rad i socijalnu skrb (Odjelu za branitelje) podnio zahtjev za dodjelu građevinskog zemljišta u kojem je ponovno neistinito naveo da je podstanar. Slijedom podnijetog zahtjeva, izdana mu je lokacijska dozvola a navedenom je Gradskom uredu dao pismenu izjavu kojom izražavajući suglasnost da se provede postupak ustupanja zemljišta u Remetama, a koje mu Grad Zagreb ustupa za izgradnje kuće u cilju njegovog stambenog zbrinjavanja kao hrvatskog ratnog vojnog invalida, iako je znao da nema pravo na stambeno zbrinjavanje. No, Povjerenstvo za ustupanje građevinskog zemljišta za stambeno zbrinjavanje članova obitelji smrtno stradaloga, zatočenoga ili nestaloga hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata i HRVI iz Domovinskog rata, je donijelo zaključak prihvativši prijedlog da se provede postupak oko dodjele zemljišta, pa je Gradski ured dostavio Gradskom poglavarstvu Grada Zagreba prijedlog zaključka o ustupu građevinskog zemljišta koji je donijet 7. ožujka 2007. kada je sklopljen i Ugovor o darovanju građevinskog zemljišta u Remetama (površine 167 hvata, bez naknade, u vlasništvo, vrijedno 756.000,00 kuna). Temeljem tog ugovora je Općinski sud u Zagrebu donio Rješenje kojim je uknjiženo njegovo pravo vlasništva na predmetnoj čestici čime se okrivljenom stavlja na teret da je pribavio nepripadnu imovinsku korist u vrijednosti odobrenog kredita i darovanog mu zemljišta u ukupnom iznosu od 1.117.101,28 kuna oštetivši proračune Republike Hrvatske i Grada Zagreba.
U optužnom prijedlogu je predloženo se od okrivljenika, temeljem čl. 82. Kaznenog zakona, oduzme imovinska korist ostvarena kaznenim djelom.