Ništetnost Dodatka II TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama, tužitelj temelji na činjenici da je on na strani sindikata potpisan od samo dva sindikata dok nije prihvaćen niti potpisan od strane tužitelja i ostalih potpisnika TKU-a, a što je sve u suprotnosti s člankom 22. stavak 4. TKU-a kojim je određeno da se izmjene odnosno dopune kolektivnog ugovora smatraju dogovorene, važeće i u primjeni ako takvu izmjenu odnosno dopunu prihvate i potpišu svi potpisnici kolektivnog ugovora.

Prvostupanjski sud je u cijelosti prihvatio sve navode i argumente tužene kojima osporava tužbeni zahtjev, a temelji ih ponajprije na činjenici da odredba članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima propisuje da je ništetan samo onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, a da osporenim Dodatkom II TKU nije povrijeđen niti Ustav niti ijedan prisilno pravni propisa kao ni moral.
Sud je također prihvatio i navode tužene da ugovorna odredba članka 22. TKU-a nema pravnu snagu prisilnog pravnog propisa jer je prisilni, kongentni propis onaj propis koji obvezuje na određeno ponašanje koje zakonodavac smatra posebno važnim za pravni poredak, pravnu sigurnost i vladavinu prava i koje ponašanje zakonodavac svakako i hoće postići pri čemu nepoštivanje takvog prisilnog propisa dovodi do ništetnosti ugovora u smislu članka 322. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima, ali da sporna odredba članka 22. stavak 4. TKU-a nema snagu takvog prisilnog pravnog propisa pa da je već iz toga tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.
Sud prihvaća i stav tužene da u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbe članka 290. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima prema kojem ugovor koji nije sklopljen u ugovorenom obliku, nema pravni učinak ako su stranke valjanost ugovora uvjetovale posebnim oblikom. Naime, stranke i nisu dogovorile poseban oblik ugovora (pisani, usmeni) već samo da on mora biti potpisan po svim potpisnicima TKU-a. Budući da stranke nisu odredile oblik kao pretpostavku valjanosti ugovora, ne postoje razlozi za ništetnost predmetnog Dodatka II TKU-a.
Nadalje, sud u obrazloženju upravo citira i navode tužene kako nisu od utjecaja navodi tužitelja koji se odnose da je odredbom članka 263. stavak 6. Zakona o radu propisano da kolektivni ugovor mora sadržavati odredbe o postupku izmjene i obnove te da u odredbi članka 8. stavka 4. upućuje na primjenu Zakona o obveznim odnosima za sva pitanja u vezi sa kolektivnim ugovorima pa da je stoga relevantan pravni izvor upravo odredba članka 22. stavak 4. TKU-a, a iz razloga što se upravo ocjenom sadržaja odredbe članka 22. stavak 4. TKU-a na koju, kao razlog ništetnosti spornog Dodatka II ukazuje sam tužitelj, utvrđuje da ne postoje razlozi koji bi doveli do ništetnosti spornog Dodatka II TKU-a.