Prvooptuženi hrvatski državljanin proglašen je krivim zbog počinjenja dva kaznena djela zlouporabe povjerenja iz čl. 240. stavak 1., 2. i 3. Kaznenog zakona koja djela je počinio tijekom 2017. i 2018. godine na štetu svoje dvoje maloljetne djece, na način da je s bankovnih računa svoje djece, kao njihov zakonski zastupnik, neovlašteno podigao ukupno najmanje 434.920,00 kuna za svoje osobne potrebe, dok je drugooptuženi hrvatski državljanin, kao vlasnik privatne prakse za fizikalnu terapiju, proglašen krivim zbog pomaganja u počinjenju kaznenog djela zlouporabe povjerenja iz članka 240. stavak 1., 2. i 3. Kaznenog zakona u svezi članka 38. Kaznenog zakona.

Nepravomoćnom presudom je prvooptuženiku izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 3 godine i 6 mjeseci te da oštećenicima naknadi štetu, dok je drugoopotuženik osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, koja se neće izvršiti ako u roku od 3 godine ne počini novo kazneno djelo te ako u određenom roku naknadi štetu oštećeniku.

Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru podnijelo je žalbu zbog odluke suda o kazni u odnosu na oba optuženika jer smatra da im je sud izrekao preblage kazne s obzirom na sve okolnosti počinjenja kaznenog djela, te da je podcijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti na strani oba optuženika.