Postoji osnova sumnje da je osumnjičenik tijekom 1996. godine u Zagrebu i Donjoj Stubici, za vrijeme trajanja mirne reintegracije, koristeći okolnost da su se u to vrijeme sređivali podaci i priznavala prava sudionicima Domovinskog rata, te da je postojala realna opasnost od nastavka ratnih djelovanja, kao zamjenik načelnika Personalne uprave Ministarstva obrane Republike Hrvatske, u obrazac „Poginuli-ranjeni pripadnik hrvatske vojske“,  koji mu je u okviru njegovog posla bio dostupan, neistinito naznačio da je 7. kolovoza 1995. u mjestu Župić kod Gline, u zoni ratnih djelovanja odbačen uslijed eksplozije granate te da je pri padu ozlijedio kralježnicu, iako to nije odgovaralo istini, nakon čega je obrazac predao svom nadređenom, načelniku Personalne uprave MORH-a M. K., koji ga je ovjerio svojim potpisom.
U namjeri da svoj zahtjev potkrijepi dodatnim dokazom o stradavanju, 21. listopada 1996. tijekom postupka za priznavanje traženog statusa HRVI, osumnjičenik je zatražio od Ž. A. da svojom izjavom ovjerenom od javnog bilježnika potvrdi u obrascu opisani način njegova stradavanja, a što je imenovani učinio, pa je tako ovjerenu izjavu dostavio u predmet Ureda za obranu Donja Stubica, koji Ured je 29. srpnja 1997. donio rješenje kojim mu je priznat status HRVI iz Domovinskog rata s 20 posto oštećenja organizma, kao i druga prava koja iz toga proizlaze, čime si je pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od najmanje 322,912,73 kuna, na štetu proračuna Republike Hrvatske.
Sudac istrage je prihvatio prijedlog Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i odredio istražni zatvor po traženoj osnovi.