Općinski kazneni sud u Zagrebu je, prilikom odlučivanja o osnovanosti optužnice, obustavio kazneni postupak protiv okrivljenica smatrajući kako na strani prvookrivljenice (1939.) ne postoji svijest o djelu, odnosno da iz činjeničnog opisa u optužnici ne proizlaze subjektivna obilježja inkriminiranog joj kaznenog djela. Uz to, prvostupanjski sud navodi da, razmatrajući postojanje objektivnih obilježja kaznenog djela, u činjeničnom opisu optužnice nisu precizirane ovlasti koje je prvookrivljenica (1939.) zlouporabila ili prekoračila.

Županijski sud u Zagrebu u obrazloženju rješenja, a kako je to u žalbi ovo državno odvjetništvo i ukazivalo, navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da bitna obilježja kaznenog djela ne postoje, jer je državni odvjetnik u optužnici jasno opisao u kojem su cilju optuženice postupale, a to je omogućavanje jednom kandidatu povoljniji položaj u imenovanju za ravnatelja jedne bolnice.

U pogledu zaključka Općinskog kaznenog suda u Zagrebu da u tome nije bila odlučujuća volja prvookrivljenice (1939.), Županijski sud u Zagrebu navodi da prvostupanjski sud očito ocjenjuje provedene dokaze što ne može u ovoj fazi postupka. Stajalište Županijskog suda u Zagrebu je kako iz činjeničnog opisa jasno proizlazi da se prvookrivljenici (1939.) inkriminira da su ona i tadašnji gradonačelnik Grada Zagreba unaprijed odabrali određenog kandidata. Što se tiče radnji koje su okrivljenice u tu, inkriminiranu, svrhu poduzele, dakle objektivnih obilježja kaznenog djela, stajalište je drugostupanjskog suda da su te radnje u činjeničnom opisu jasno opisane za svaku okrivljenicu.