Davanjem upute policijskim službenicima i državnim odvjetnicima dijelom se izvršavaju obveze koje proizlaze iz presude Europskog suda za ljudska prava iz lipnja 2009. godine u predmetu Maresti protiv Hrvatske i ujedno se time izbjegava povreda spomenutog načela do koje dolazi u slučajevima istovremenog pokretanja i vođenja kaznenog i prekršajnog postupka za činjenično istu radnju (isto djelo).
Uputom se upozorava kako je svaki pojedini slučaj specifičan i u kontekstu važećeg zakonodavstva ne postoje jasne odrednice po kojima bi se moglo izraditi jedinstveno pravilo za sve prekršaje i kaznena djela u kojima postoji opasnost od kumuliranja identičnog činjeničnog supstrata.
Naglasak ove Upute je na tijesnoj suradnji između policije i državnih odvjetništava te na sinkroniziranom postupanju u cilju sprječavanja povrede načela "ne bis in idem".
Uputom se uređuje postupanje i policije i državnog odvjetništva u slučaju odbacivanja kaznene prijave vezano za posjedovanje opojnih droga (kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona i prekršaj iz čl. 3. st. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe opojnih droga), nedozvoljeno posjedovanje oružja i eksplozivnih tvari (kazneno djelo iz čl. 335. KZ-a i prekršaj iz čl. 91. i 92. Zakona o oružju), prometne delikte, nasilje u obitelji i druge kažnjive radnje.

U gore navedenim slučajevima privremenom uputom se daju smjernice policijskim službenicima za donošenje odluke hoće li u konkretnom slučaju podnijeti optužni prijedlog za prekršaj ili kaznenu prijavu, ali istovremeno uređuje i postupanje državnih odvjetnika, posebno u slučaju odbačaja kaznene prijave. Njenom primjenom izbjeći će se istovremeno vođenje prekršajnog i kaznenog postupka i samim time primjena načela "ne bis in idem" u odnosu na kazneni postupak u onim slučajevima u kojima je prije njegovog dovršetka okrivljenik osuđen za isto djelo u prekršajnom postupku.