Neke od izrečenih tvrdnji su DORH i USKOK već ranije demantirali, ali kako su te tvrdnje izrečene u novom kontekstu to je potrebno ponovo upozoriti na njihovu neistinitost.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ne postupa ni po čijim nalozima za kazneni progon pa tako ni za pokretanje kaznenog progona protiv optuženog Ive Sanadera već isključivo temeljem Ustava i zakona. Sastanak u Banskim dvorima na kojem je, kako tvrdi optuženik dan "politički nalog" za njegov progon, sazvan je unaprijed u svezi pregovora oko Poglavlja 23 i 24, a o čemu smo i ranije upoznali javnost kroz odgovore na novinarska pitanja. Napominjemo, Državno odvjetništvo je znatno prije održanog sastanka provodilo izvide a potom je još 2009. godine naložilo policiji provođenje daljnjih izvida, u odnosu na sumnje da su počinjena kaznena djela koja su danas predmetom inkriminacije protiv optuženog.
Nadalje, Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske nije ni od koga tražio mandat ili njegovo produženje, pa tako ni od optuženog nije "dva puta molio za produženje mandata". Istine radi, to objektivno nije bilo moguće jer je u vrijeme dok je optuženik obavljao dužnost Predsjednika Vlade samo jednom je Hrvatski sabor raspravljao i odlučio o davanju novog mandata Glavnom državnom odvjetniku. Isto to su učinili predsjednici Vlade ranije Ivica Račan i kasnije Jadranka Kosor.
Isto tako, Mladen Bajić nije ni kao privatna osoba, ni kao dužnosnik državnoodvjetničke organizacije, pa tako ni kao Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske, poklonio optuženiku ni jednu jedinu sliku niti je ikada bio u njegovoj kući o čemu smo već ranije odgovorili na novinarske upite.
U odnosu na "curenje informacija" Državno odvjetništvo Republike Hrvatske i USKOK postupaju sukladno pozitivnim zakonskim propisima pa tako predstavnicima sredstava javnog priopćavanja te bilo kojim drugim neovlaštenim osobama nisu davani zapisnici o iskazima osumnjičenika i svjedoka. Objavljivanje sadržaja zapisnika šteti probicima kaznenog postupka i znatno otežava državnom odvjetniku vođenje istrage. U ostalom državni odvjetnik u slučaju kada za to postoji interes javnosti ili drugi opravdani razlozi ima zakonske ovlasti temeljem čl. 231. st. 3. Zakona o kaznenom postupku i čl. 30. st. 2. Zakona o USKOK-u  odlučiti da određena dokazna radnja ili dio dokazne radnje nisu tajne. U odnosu na konkretnu kaznenu prijavu i navode, upućujemo na priopćenje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu od 27. rujna 2012.
Na kraju, napominjemo, kako je člankom 2. stavak 3. Zakona o državnom odvjetništvu zabranjen svaki oblik utjecaja, a posebno svaki oblik prisile prema državnim odvjetnicima, te korištenje medija i javnih istupanja u predmetima kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti. Neosporno je da je istupanje optuženog u suprotnosti s navedenom odredbom Zakona, ali Državno odvjetništvo Republike Hrvatske će bez obzira na sve pritiske obavljati svoje temeljno pravo i glavnu dužnost, a to je progon počinitelja kaznenih djela za koja se progoni po službenoj dužnosti, nastojeći time pridonositi izgradnji neovisnosti pravosuđa i zakonitom ostvarivanju svoje ustavne uloge. Ocjenu o kaznenoj odgovornosti optuženika će dati sud kao jedino mjesto gdje se raspravlja i odlučuje o svim činjenicama i dokazima.