Priopćenje medijima povodom napisa u Večernjem listu od 25. ožujka 2006. pod naslovom „Šeks omogućio aboliciju krivcima za Vojnić“
27.03.2006.
U Večernjem listu od subote 25. ožujka 2006. na stranici 3. objavljen je članak novinara Tome Vičića i Dragana Miljuša pod nazivom „Šeks omogućio aboliciju krivcima za Vojnić“. Kako se u članku navode brojne neistinitosti i, bez ikakvog osnova, tvrdi da je u pogledu odlučivanja o odgovornosti za zločine počinjene u zatvoru u Vojniću uputu dao tadašnji Glavni tužitelj Republike Hrvatske, to dajemo sljedeće pojašnjenje. (27. 3. 2006.)
Autori članka nisu upoznati s tadašnjem nadležnošću civilnog i vojnog pravosuđa, te su iz tog razloga donijeli krive zaključke.
Naime, Vojno tužiteljstvo u Karlovcu bilo je nadležno za Zborna područja Karlovac i Gospić, tako da je u njegovu nadležnost ulazilo i područje Općine Vojnić. Nasuprot tome, donošenjem Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i pravnima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (NN 65/91 i 27/92), a kojim su osnovani posebni autonomni kotarevi (autonomni kotar Glina i Knin), u područje civilne sudbene nadležnosti autonomnog kotara Glina ušla je i općina Vojnić, koja samim time više nije bila u nadležnosti civilnog pravosuđa u Karlovcu.
Postupajući po kaznenoj prijavi Policijske uprave karlovačke, Vojno tužiteljstvo u Karlovcu pokrenulo je kazneni postupak protiv Nikole Vuletića i drugih zbog pripadanja postrojbama milicije u Vojniću u čijoj je nadležnosti bio i zatvor u Vojniću.
Istovremeno, na osnovu neposrednog uvida u kazneni predmet protiv Bore Ercegovca (koji je kao zapovjednik optužen za uhićenje i korištenje kao taoca, koji su odvedeni u zatvor u Vojniću) pokrenut je kazneni postupak protiv Dragomira Božića i drugih za koje su svjedoci iskazivali da su ih neposredno zlostavljali.
Okružno tužiteljstvu u Karlovcu ustupilo je Vojnom tužiteljstvu 24. ožujka 1992. kaznenu prijavu Policijske uprave karlovačke protiv Nikole Vuletića i drugih. Vojno tužiteljstvo je 29. svibnja 1992. podnijelo optužnicu za teške oblike oružane pobune, time da je Nikoli Vuletiću i Nikoli Gvozdenoviću stavljeno na teret da su kao milicijski istražitelji sami premlaćivali i dopuštali drugima da premlaćuju zatvorenike, dok je drugim optuženicima stavljeno na teret da su bili pripadnici zatvorske straže u zatvoru gdje se s pritvorenicima nečovječno postupalo. Djelo je kvalificirano kao oružana pobuna iz čl. 236. OKZ-a RH, jer je Vojno tužiteljstvo za to djelo bilo nadležno. Vojni sud u Karlovcu proglasio je okrivljenike krivima i osudio ih na kazne zatvora.
Povodom žalbe branitelja optuženih Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom od 23. ožujka 1993. ukinuo ovu presudu s obrazloženjem da iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi zaključak kako su optuženi Vuletić i Gvozdenović osobno premlaćivali uhićenike i od njih iznuđivali priznanja, a niti da bi drugi optuženici zlostavljali uhićenike, već da su bili pripadnici samo vanjske straže. Nakon ukidanja presude Vojno tužiteljstvo je izmijenilo činjenični opis djela u pravcu da je Nikoli Vuletiću stavljeno na teret kako je bio upravnik zatvora. U ponovnom postupku okrivljeni su proglašeni krivima i osuđeni na zatvorske kazne od devet godina. Na ovu presudu se je branitelj okrivljenika žalio i Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osnovu Zakona o općem oprostu 8. listopada 1996. optužbu odbio.
Međutim, kako je Vojno tužiteljstvo u Karlovcu i u odnosu na Nikolu Vuletića i dr. smatralo da treba ocijeniti da li su počinili i ratni zločin, a za što je bio nadležan Županijski sud u Sisku (temeljem Zakona o područjima i sjedištima sudova od 30. prosinca 1993.), to je vojni tužitelj 11. studenog 1996. dostavio presliku presude Vojnog suda Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku radi ocjene da li se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu ratnog zločina.
Postupajući po tome Županijsko državno odvjetništvo u Sisku je zatražilo policijske provjere, ali u predmetu samo nije poduzimalo daljnje radnje. Međutim, nakon promjene nadležnosti i saznanja za nove svjedoke Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu od 2004. godine zajedno s policijom u ovom predmetu provodi izvide.
U drugom predmetu su Dragomir Božić i drugi (tri) bili pravomoćno osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne i u odnosu na njih je donošenjem općeg Zakona o oprostu došlo do oprosta od izvršenja kazne. Kako se je radilo o izuzetno teškom kaznenom djelu predmet je dostavljen nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku radi pokretanja kaznenog postupka zbog kaznenog djela ratnog zločina. U odnosu na ove okrivljenike podnesen je istražni zahtjev koji je 1998. godine ustupljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu nakon što je to Državno odvjetništvo postalo nadležno i za područje Općine Vojnić. Istraga je u tijeku.
Konačno, kako je predmet protiv Nikole Vuletića Okružno tužiteljstvo u Karlovcu ustupilo Vojnom tužiteljstvu još 24. ožujka 1992. u vrijeme dok još Vladimir Šeks nije bio Glavni tužitelj Republike Hrvatske, to je tvrdnja: „Uputu za postupanje i kvalifikaciju djela Novosel je dobio iz središnjice u Zagrebu – izravno od tadašnjega glavnog tužitelja, a danas predsjednika Hrvatskog sabora – Vladimira Šeksa!“ u cijelosti neutemeljena.
Naime, Vojno tužiteljstvo u Karlovcu bilo je nadležno za Zborna područja Karlovac i Gospić, tako da je u njegovu nadležnost ulazilo i područje Općine Vojnić. Nasuprot tome, donošenjem Ustavnog zakona o ljudskim pravima i slobodama i pravnima etničkih i nacionalnih zajednica ili manjina u Republici Hrvatskoj (NN 65/91 i 27/92), a kojim su osnovani posebni autonomni kotarevi (autonomni kotar Glina i Knin), u područje civilne sudbene nadležnosti autonomnog kotara Glina ušla je i općina Vojnić, koja samim time više nije bila u nadležnosti civilnog pravosuđa u Karlovcu.
Postupajući po kaznenoj prijavi Policijske uprave karlovačke, Vojno tužiteljstvo u Karlovcu pokrenulo je kazneni postupak protiv Nikole Vuletića i drugih zbog pripadanja postrojbama milicije u Vojniću u čijoj je nadležnosti bio i zatvor u Vojniću.
Istovremeno, na osnovu neposrednog uvida u kazneni predmet protiv Bore Ercegovca (koji je kao zapovjednik optužen za uhićenje i korištenje kao taoca, koji su odvedeni u zatvor u Vojniću) pokrenut je kazneni postupak protiv Dragomira Božića i drugih za koje su svjedoci iskazivali da su ih neposredno zlostavljali.
Okružno tužiteljstvu u Karlovcu ustupilo je Vojnom tužiteljstvu 24. ožujka 1992. kaznenu prijavu Policijske uprave karlovačke protiv Nikole Vuletića i drugih. Vojno tužiteljstvo je 29. svibnja 1992. podnijelo optužnicu za teške oblike oružane pobune, time da je Nikoli Vuletiću i Nikoli Gvozdenoviću stavljeno na teret da su kao milicijski istražitelji sami premlaćivali i dopuštali drugima da premlaćuju zatvorenike, dok je drugim optuženicima stavljeno na teret da su bili pripadnici zatvorske straže u zatvoru gdje se s pritvorenicima nečovječno postupalo. Djelo je kvalificirano kao oružana pobuna iz čl. 236. OKZ-a RH, jer je Vojno tužiteljstvo za to djelo bilo nadležno. Vojni sud u Karlovcu proglasio je okrivljenike krivima i osudio ih na kazne zatvora.
Povodom žalbe branitelja optuženih Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom od 23. ožujka 1993. ukinuo ovu presudu s obrazloženjem da iz iskaza ispitanih svjedoka ne proizlazi zaključak kako su optuženi Vuletić i Gvozdenović osobno premlaćivali uhićenike i od njih iznuđivali priznanja, a niti da bi drugi optuženici zlostavljali uhićenike, već da su bili pripadnici samo vanjske straže. Nakon ukidanja presude Vojno tužiteljstvo je izmijenilo činjenični opis djela u pravcu da je Nikoli Vuletiću stavljeno na teret kako je bio upravnik zatvora. U ponovnom postupku okrivljeni su proglašeni krivima i osuđeni na zatvorske kazne od devet godina. Na ovu presudu se je branitelj okrivljenika žalio i Vrhovni sud Republike Hrvatske je na osnovu Zakona o općem oprostu 8. listopada 1996. optužbu odbio.
Međutim, kako je Vojno tužiteljstvo u Karlovcu i u odnosu na Nikolu Vuletića i dr. smatralo da treba ocijeniti da li su počinili i ratni zločin, a za što je bio nadležan Županijski sud u Sisku (temeljem Zakona o područjima i sjedištima sudova od 30. prosinca 1993.), to je vojni tužitelj 11. studenog 1996. dostavio presliku presude Vojnog suda Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku radi ocjene da li se u konkretnom slučaju radi o kaznenom djelu ratnog zločina.
Postupajući po tome Županijsko državno odvjetništvo u Sisku je zatražilo policijske provjere, ali u predmetu samo nije poduzimalo daljnje radnje. Međutim, nakon promjene nadležnosti i saznanja za nove svjedoke Županijsko državno odvjetništvo u Karlovcu od 2004. godine zajedno s policijom u ovom predmetu provodi izvide.
U drugom predmetu su Dragomir Božić i drugi (tri) bili pravomoćno osuđeni na dugotrajne zatvorske kazne i u odnosu na njih je donošenjem općeg Zakona o oprostu došlo do oprosta od izvršenja kazne. Kako se je radilo o izuzetno teškom kaznenom djelu predmet je dostavljen nadležnom Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku radi pokretanja kaznenog postupka zbog kaznenog djela ratnog zločina. U odnosu na ove okrivljenike podnesen je istražni zahtjev koji je 1998. godine ustupljen Županijskom državnom odvjetništvu u Karlovcu nakon što je to Državno odvjetništvo postalo nadležno i za područje Općine Vojnić. Istraga je u tijeku.
Konačno, kako je predmet protiv Nikole Vuletića Okružno tužiteljstvo u Karlovcu ustupilo Vojnom tužiteljstvu još 24. ožujka 1992. u vrijeme dok još Vladimir Šeks nije bio Glavni tužitelj Republike Hrvatske, to je tvrdnja: „Uputu za postupanje i kvalifikaciju djela Novosel je dobio iz središnjice u Zagrebu – izravno od tadašnjega glavnog tužitelja, a danas predsjednika Hrvatskog sabora – Vladimira Šeksa!“ u cijelosti neutemeljena.