Okrivljeniku se optužnicom stavlja na teret da je, od 11. studenoga 1991. do kraja listopada 1992. godine, u Zagrebu, za vrijeme Domovinskog rata i stanja opasnosti za održivost teritorijalnog integriteta i suvereniteta Republike Hrvatske, iskoristio ratne okolnosti i otežan rad državnih tijela pri nabavi oružja i opreme za potrebe obrane RH s ciljem da sebi pribavi značajnu nepripadnu materijalnu korist kroz stjecanje imovine više trgovačkih društava u stečaju ukupno knjigovodstveno procijenjene vrijednosti od 67.997.888,21 DEM. Naime, sukladno Ugovoru o prodaji više trgovačkih društava u stečaju od 11. studenoga 1991., budući da se radilo o imovini u društvenom vlasništvu, okrivljenik je kao kupac preuzeo obvezu plaćanja kupovnine od 3.305.000,00 DEM u roku 90 dana, iako za takvo plaćanje nije imao novčanih sredstava, niti je imao nakanu osiguranja tih sredstava iz privatne imovine. Potom je, znajući da jedna osoba od koje je prethodno tražio pomoć u pribavljanju novca za kupnju predmetnih trgovačkih društava u stečaju, na svom inozemnom računu drži sredstva RH u iznosu od 2.000.000,00 DEM koja su namijenjena za potrebe obrane RH, u cilju realizacije naprijed opisanog, od ministra financija RH koji je bio ovlašten za raspolaganje novčanim sredstvima namijenim za nabavu oružja i opreme za potrebe obrane RH tijekom Domovinskog rata, zatražio da toj osobi naloži da u njegovu korist uplati ukupno 2.000.000,00 DEM, a što je ministar financija s ciljem da mu omogući stjecanje značajne nepripadne materijalne dobiti, početkom ožujka 1992. godine i učinio. Nakon što je ta osoba po nalogu ministra financija na inozemni račun okrivljenika uplatila 2.000.000,00 DEM, okrivljenik je tim novcem, uz dodatno pribavljeni novac, uplatio kupovninu. Na opisani je način namjenskim novcem RH u iznosu 2.000.000,00 DEM u protuvrijednosti od 7.894.346,63 kuna okrivljenik stekao značajnu neproporcionalnu nepripadnu materijalnu dobit.