Naime, vezano za događaj u Batinskoj Rijeci gdje je u svibnju 1994. godine pored ostalih stradao i Zdravko Ivančić, otac Krešimira Ivančića i Štefice Dželajlija, Vojno tužiteljstvo u Bjelovaru je nakon provedene istrage još 17. srpnja 1994. podiglo pred Vojnim sudom u Bjelovaru optužnicu zbog kaznenog djela terorizma, i to protiv trojice okrivljenika koji nisu bili dostupni hrvatskim pravosudnim tijelima. 
Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru je 10. listopada 1996. izmijenilo optužnicu Vojnog tužiteljstva te je navedeni događaj pravno označilo kao kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva, a protiv trojice okrivljenika je određen pritvor i raspisane tjeralice temeljem koje je 18. ožujka 2004. uhićen jedan okrivljenik. Sljedećeg dana, taj je okrivljenik ispitan pred Županijskim sudom u Bjelovaru te su provedene i druge dokazne radnje nakon čega je kazneni postupak u odnosu na tog okrivljenika obustavljen zbog nedostatka dokaza da bi upravo on bio počinitelj inkriminiranog mu kaznenog djela.

Druga dvojica okrivljenika koja su optužena za navedeno kazneno djelo nisu dostupna pravosudnim tijelima Republike Hrvatske, a u radu na ovom predmetu se ostvaruje suradnja s Tužilaštvom za ratne zločine Srbije.

Dodajemo, kako su K. Ivančić i Š. Dželalija podnijeli tužbu za naknadu štete protiv Republike Hrvatske temeljeći svoj tužbeni zahtjev na Zakonu o odgovornosti za štetu nastalu uslijed terorističkih akata i javnih demonstracija tek 2006. godine iako su za štetni događaj znali od 1994. godine što je utvrđeno izvedenim dokazima u parničnom postupku. 
Općinski sud u Daruvaru je svojom presudom djelomično usvojio zahtjev tužitelja obvezavši Republiku Hrvatsku na isplatu naknade štete svakom od tužitelja u iznosu od 105.945,00 kuna, zajedno sa pripadajućom kamatom i troškovima postupka, a ta je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Bjelovaru. Nakon pravomoćnosti presude tužitelji su pokrenuli ovršni postupak radi naplate dosuđenih im iznosa, iako su njihovi punomoćnici znali da je Državno odvjetništvo izjavilo reviziju Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

U ovršnom postupku tužiteljima su u cijelosti isplaćeni dosuđeni iznosi, zajedno sa kamatama i troškovima postupka, nakon čega je uslijedila odluka Vrhovnog suda RH koji je svojom presudom od 17. ožujka 2010. prihvatio reviziju državnog odvjetništva, preinačio presude županijskog i općinskog suda, odbio tužbene zahtjeve tužitelja, utvrdivši da je u konkretnom slučaju nastupila zastara potraživanja prava na naknadu štete.
Po zaprimanju te presude, državno odvjetništvo je u zaštiti imovinskih interesa Republike Hrvatske pokrenulo postupke te su tužbeni zahtjevi Republike Hrvatske pravomoćno usvojeni.