Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je još 1992. godine podnijelo Zahtjev za provođenje istrage protiv 27-orice pilota, da su u avionaletima razarali civilne ciljeve i kulturne spomenike u više gradova u Hrvatskoj te mjesta na području Dubrovnika i time počinili kazneno djelo ratnog zločina protiv civilnog stanovništva iz čl. 120. Osnovnog krivičnog zakona Republike Hrvatske te ratnog zločina uništavanja kulturnih i povijesnih spomenika iz čl. 130. istog Zakona.
U odnosu na te pilote je, nakon dugotrajne istrage tijekom koje je nadležno državno odvjetništvo nastojalo putem međunarodne pravne pomoći, kako od tužiteljskih ureda u regiji tako i pretraživanjem arhiva Međunarodnog kaznenog tribunala utvrditi jesu li sudjelovali u razaranjima, utvrđeno da upravo oni nisu izvodili te borbene letove nakon čega je izjavljen odustanak od njihova progona.
Kako je zločin počinjen tako je postupak nastavljen u cilju utvrđivanja točnih osobnih podataka viših zapovjednika u bivšoj JNA bez čijeg odobrenja nije bila moguća uporaba avijacije općenito, a posebno ne u napadima na naseljena mjesta.
Naime, nesporno je da je, ne samo topničkim napadima, napadima s brodova i napadima pješaštva, nego i napadima iz zrakoplova, razaran Dubrovnik i njegove kulturne znamenitosti, s posljedicama po živote i imovinu civilnog stanovništva. Pa kako su i u slučajevima topničkih napada, napada pješaštva i napada s brodova procesuirani zapovjednici po zapovjednoj odgovornosti tako će se i u slučaju zračnih napada postupiti na isti način.
Stoga, Županijsko državno odvjetništvo u Dubrovniku nastavlja s traženjem provođenja obuhvatne kriminalističke obrade radi utvrđenja naredbodavaca koji su izdali naređenja da se krše pravila međunarodnog ratnog i humanitarnog prava.